Pitanje
Kako su ljudi bili spašeni prije nego što je Isus umro za naše grijehe?
Odgovor
Od čovjekovog pada u grijeh, osnova spasenja uvijek je bila Hristova smrt. Niko, ni prije krsta, ni nakon krsta, nikada ne bi bio spašen bez tog jednog ključnog događaja u istoriji svijeta. Hristova smrt bila je plata za kaznu za prošle grijehe starozavjetnih svetaca i buduće grijehe novozavjetnih svetaca.
Ono što je bilo potrebno za spasenje je uvijek bila vjera. Predmet nečije vjere za spasenje uvijek je bio Bog. Psalmist je napisao, „Blago svjema koji se u nj uzdaju” (Psalam 2:12). Prva knjiga Mojsijeva 15:6 nam govori da je Avram vjerovao Bogu i da je to bilo dovoljno da bi mu Bog to uračunao kao pravdu (vidi takođe Rimljanima 4:3-8). Starozavjetni sistem žrtvovanja nije odnosio grijeh kao što to jasno poučava Jevrejima 10:1-10. Ipak, jeste ukazivao na dan kada će Sin Božiji proliti svoju krv za grešnu ljudsku rasu.
Ono što se kroz vjekove mijenjalo je ono u šta ljudi vjeruju. Ono što Bog traži da vjerujemo temelji se na tome koliko se otkrio čovječanstvu do tog vremena. To se naziva progresivno ili postepeno otkrivenje. Adam je vjerovao u obećanje koje je Bog dao u Prvoj knjizi Mojsijevoj 3:15 da će Sjeme žene pobijediti Sotonu. Adam mu je povjerovao, što se vidi po imenu koje je dao Evi (stih 20), a Gospod je odmah pokazao svoje prihvatnje jer ih je odmah pokrio haljinama od kože (stih 21). U tom momentu to je bilo sve što je Adam znao, ali je u to vjerovao.
Avram je vjerovao Bogu prema obećanjima i novom otkrivenju koje mu je Bog dao u 1. Mojsijevoj 12. i 15. Prije Mojsija, nije bilo Svetog pisma, ali čovječanstvo je bilo odgovorno za ono što je Bog objavio. Tokom cijelog Starog zavjeta vjernici su bili spašeni jer su vjerovali da će se Bog jednog dana pobrinuti za njihov problem grijeha. Danas se osvrćemo unazad, vjerujući da se On već pobrinuo za naše grijehe na krstu (Jovan 3:16; Jevrejima 9:28).
Šta je s vjernicima u Hristovo vrijeme, prije krsta i vaskrsenja? U šta su oni vjerovali? Da li su razumjeli cijelu sliku o tome da će Hrist umrijeti na krstu za njihove grijehe? Pri kraju svoje službe za Isusa piše „Od tada poče Isus kazivati učenicima svojim da njemu valja ići u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i prvosveštenika i književnika, i ubijen biti, i treći dan da će ustati” (Matej 16:21-22). Kakva je bila reakcija Njegovih apostola na ovu poruku? „I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj, Gospode; to neće biti tebi.“ Petar i drugi apostoli nijesu znali istinu, ipak bili su spašeni zato što su vjerovali da će se Bog pobrinuti za njihov problem grijeha. Nijesu znali tačno kako će On to učiniti, ništa više nego što su znali Adam, Avram, Mojsije ili David, ali vjerovali su Bogu.
Danas, nam se Bog više otkrio nego ljudima koji su živjeli prije vaskrsenja Hristovog; znamo cijelu sliku. „Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, u ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio” (Jevrejima 1:1-2). Naše spasenje se i dalje zasniva na smrti Hristovoj, naša vjera je uslov za spasenje, a predmet naše vjere je i dalje Bog. Danas, za nas, ono u šta vjerujemo je da je Isus Hrist umro za naše grijehe, bio je pogreben i ustao je trećeg dana (1. Korinćanima 15:3-4).
English
Kako su ljudi bili spašeni prije nego što je Isus umro za naše grijehe?