Pitanje
Šta Biblija kaže o tome da li hrišćanin treba da radi u vojnoj službi?
Odgovor
Biblija sadrži mnogo informacija o vojnoj službi. Dok su mnoge biblijske reference za vojsku samo analogije, nekoliko stihova se direktno odnosi na ovo pitanje. U Bibliji se izričito ne navodi da li neko treba da bude dio vojne službe ili ne. U isto vrijeme, hrišćani mogu biti sigurni da se u Svetom pismu veoma poštuju vojnici i da znaju da je takva služba u skladu s biblijskim pogledom na svijet.
Prvi primjer vojne službe nalazimo u Starom zavjetu (Prva knjiga Mojsijeva 14), kada su Avramovog nećaka Lota oteli Hodologomor, kralj Elama, i njegovi saveznici. Avram je pritekao u pomoć Lotu okupivši 318 obučenih ljudi iz svog domaćinstva i porazivši Elamski narod. Ovdje vidimo oružane snage angažovane na plemenitom zadatku – spašavanje i zaštita nevinih.
Kasno u svojoj istoriji, izraelski narod je razvio stalnu vojsku. Možda je osjećaj da je Bog bio nebeski ratnik i da će zaštititi svoj narod bez obzira na njihovu vojnu snagu bio razlog zbog koga je Izrael sporo razvijao vojsku. Do razvoja redovne spremne vojske u Izraelu došlo je tek nakon što su Saul, David i Solomon razvili jak, centralizovan politički sistem. Saul je bio prvi koji je formirao stalnu vojsku (1. Samuilova 13:2; 24:2; 26:2).
Ono što je Saul započeo, David je nastavio. Povećao je vojsku, doveo unajmljene trupe iz drugih regiona koje su bile lojalne samo njemu (2. Samuelova 15:19-22) i predao direktno vođstvo svojih armija glavnom komandantu Joabu. Pod Davidom, Izrael je takođe postao agresivniji u svojoj ofanzivnoj vojnoj politici, pokorio je susjedne države poput Amona (2. Samuilova 11:1; 1.Knjiga Dnevnika 20:1-3). David je uspostavio sistem rotirajućih trupa sa dvanaest grupa od 24 000 ljudi koji su služili jedan mjesec u godini (1. knjiga dnevnika 27). Iako je Solomonova vladavina bila mirna, on je dodatno proširio vojsku, dodajući kola i konjanike (1.Knjiga o carevima 10:26). Stalna vojska je ostala (iako je kao i kraljevstvo podijeljena nakon Solomonove smrti) sve do 586. godine prije Hrista, kada je Izrael (Juda) prestao postojati kao politički entitet.
U Novom zavjetu, Isus se začudio kada mu je prišao rimski centurion (oficir zadužen za stotinu vojnika). Centurionov odgovor Isusu pokazao je njegovo jasno razumijevanje autoriteta, kao i njegovu vjeru u Isusa (Matej 8:5-13). Isus nije osudio njegovo zanimanje. Mnogi centurioni koji se spominju u Novom zavjetu pohvaljeni su kao hrišćani, bogobojazni i dobri ljudi (Matej 8:5; 27:54; Marko 15:39-45; Luka 7:2; 23:47; Djela apostolska 10: 1; 21:32; 28:16).
Mjesta i titule su se možda promijenili, ali naše oružane snage trebale bi biti jednako cijenjene kao i centurioni iz Biblije. Položaj vojnika bio je veoma poštovan. Na primjer, Pavle opisuje Epafrodita, brata u Hristu, kao „sabornika“ (Filipljanima 2:25). Biblija takođe koristi vojne izraze da opiše kako smo jaki u Gospodu tako što se oblače u cijeli Božji oklop (Efescima 6:10-20), uključujući vojničko oruđe — šlem, štit i mač.
Da, Biblija govori o vojnoj službi, direktno i indirektno. Hrišćani i hrišćanke koji služe svojoj zemlji s karakterom, dostojanstvom i čašću mogu biti sigurni da naš suvereni Bog odobrava i poštuje građansku dužnost koju obavljaju. Oni koji časno služe vojsci zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost.
English
Šta Biblija kaže o tome da li hrišćanin treba da radi u vojnoj službi?