Pitanje
Da li se žena mora pokoriti svom mužu?
Odgovor
Pokornost je važno pitanje u vezi sa brakom. Evo jasne biblijske zapovjesti: „Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodu. Jer muž je glava ženi kao što je Hristos glava Crkvi, i On je spasitelj tijela. No kao što se Crkva pokorava Hristu, tako i žene u svemu vojim muževima.” (Efescima 5:22-24).
Čak i prije nego što je grijeh ušao u svijet, postojao je princip muža kao glave porodice (1. Timoteju 2:13). Adam je prvi stvoren, a Eva je stvorena da bude „pomoćnica“ Adamu (Prva knjiga Mojsijeva 2:18-20). Bog je uspostavio nekoliko tipova autoriteta u svijetu: vlade da sprovode pravdu u društvu i pružaju zaštitu; pastire da vode i pasu ovce Božje; muževe da vole i njeguju svoje žene; i očeve da opominju svoju djecu. U svakom slučaju, potrebna je potčinjenost: građanina vladi, stada pastiru, žene mužu, djeteta ocu.
Grčka riječ koja je prevedena sa „potčiniti“, hupotasso, je nesvršeni oblik glagola. To znači da pokoravanje Bogu, vladi, pastoru ili mužu nije jednokratni čin. To je stalni stav, koji postaje obrazac ponašanja.
Prvo, naravno, odgovorni smo da se pokorimo Bogu, što je jedini način na koji ga možemo istinski poslušati (Jakov 1:21; 4:7). I svaki hrišćanin treba da živi u poniznoj, spremnoj potčinjenosti drugima (Efescima 5:21). Što se tiče potčinjavanja unutar porodične jedinice, 1. Korinćanima 11:2–3 kaže da muž treba da se pokori Hristu (kao što je Hrist to učinio prema Bogu Ocu), a žena da se pokori svom mužu.
U današnjem svijetu postoji mnogo nesporazuma o ulogama muža i žene u braku. Čak i kada su biblijske uloge ispravno shvaćene, mnogi odlučuju da ih odbace u korist navodne „emancipacije“ žena, što dovodi do cijepanja porodične jedinice. Nije iznenađujuće što svijet odbacuje Božji plan, ali Božji narod bi trebao radosno slaviti taj plan.
Potčiniti se nije loša riječ. Pokornost nije odraz inferiornosti ili manje vrijednosti. Hristos se neprestano potčinjavao Očevoj volji (Luka 22:42; Jovan 5:30), ne odustajući ni trunke svoje vrijednosti.
Da bismo se suprotstavili dezinformacijama u svijetu o tome kako se žena pokorava svom mužu, trebali bismo pažljivo primijetiti sljedeće u Efescima 5:22–24: 1) Žena treba da se pokorava jednom muškarcu (svom mužu), a ne svakom muškarcu. Pravilo potčinjavanja ne odnosi se na mjesto žene u društvu u opštem smislu. 2) Žena treba da se dobrovoljno pokori svom mužu u ličnoj poslušnosti Gospodu Isusu. Ona se pokorava svom mužu jer voli Isusa. 3) Primjer pokornosti žene je kao primjer crkve i pokornosti Hristu . 4) Ništa se ne spominje o sposobnostima, talentima ili vrijednosti žene; činjenica da se pokorava sopstvenom mužu ne znači da je inferiorna ili manje vrijedna na bilo koji način. Takođe primijetite da ne postoje kvalifikacija naredbe potčiniti se, osim „u svemu“. Dakle, muž ne mora položiti test sposobnosti ili test inteligencije prije nego što se njegova žena pokori. Možda je činjenica da je ona za mnoge stvari sposobnija da vodi u odnosu na njega, ali odlučuje da slijedi Gospodnja uputstva podvrgavajući se vođstvu svog muža. Čineći to, pobožna žena može čak pridobiti svog muža nevjernika za Gospoda „bez riječi“ samo svojim svetim ponašanjem (1. Petrova 3:1).
Pokornost treba da bude prirodan odgovor na vođstvo ispunjeno ljubavlju. Kada muž voli svoju ženu kao što Hrist voli crkvu (Efescima 5:25-33), tada je pokornost prirodan odgovor žene svom mužu. Ali, bez obzira na muževljevu ljubav ili nedostatak iste, ženi je zapovijeđeno da se pokorava „kao Gospodu“ (stih 22). To znači da će njena poslušnost Bogu – njeno prihvatanje njegovog plana – imati kao rezultat njeno potčinjavanje svom mužu. Poređenje „kao Gospodu“ takođe podsjeća ženu da postoji viši autoritet pred kim je ona odgovorna. Dakle, ona nije u obavezi da se ogluši o građanski zakon ili Božji zakon u ime „potčinjenosti“ svom mužu. Ona se pokorava u stvarima koje su ispravne i zakonite i koje poštuju Boga. Naravno, ona se ne „podvrgava“ zlostavljanju – to nije ispravno, zakonito ili na slavu Bogu. Pokušaj da se upotrijebi načelo „potčinjenosti“ kako bi se opravdalo zlostavljanje predstavlja izokretanje Svetog pisma i promovisanje zla.
Pokoravanje žene mužu u Efescima 5 ne dopušta mužu da bude sebičan ili dominantan. Njegova zapovijest je da voli (stih 25), i on je odgovoran pred Bogom da ispuni tu zapovijest. Muž mora vršiti svoj autoritet mudro, milostivo i u strahu od Boga kome mora položiti račun.
Kada suprugu njen muž voli kao što crkvu voli Hristos, pokornost nije teška. Efescima 5:24 kaže: „Kao što se crkva pokorava Hristu, tako i žene treba da se pokoravaju svojim muževima u svemu.” U braku, pokornost predstavlja odavanje časti i poštovanja mužu (vidi Efescima 5:33) i dopunjavanje onoga gdje njemu nešto nedostaje. To je Božji mudar plan o tome kako porodica treba da funkcioniše.
Komentator Metju Henri je napisao: „Žena je stvorena od Adamovog rebra. Ona nije stvorena od njegove glave da vlada nad njim, niti od njegovih nogu da bi je gazio, već od njegovog rebra da bude jednaka s njim, ispod njegove ruke da bude zaštićena i blizu njegovog srca da bude voljena .” Neposredni kontekst zapovijesti mužu i ženi u Efescima 5:19–33 uključuje ispunjenje Duhom. Duhom ispunjeni vjernici trebaju biti puni obožavanja (5:19), zahvalni (5:20) i pokorni (5:21). Pavle zatim slijedi ovaj tok misli o životu ispunjenom Duhom i primjenjuje ga na žene u stihovima 22–24. Žena treba da se pokori svom mužu, ne zato što su žene inferiorne (Biblija to nikada ne uči), već zato što je Bog osmislio da bračni odnos tako funkcioniše.
English
Da li se žena mora pokoriti svom mužu?