Pitanje
Žene pastori / propovjednici? Šta Biblija kaže o ženama u službi?
Odgovor
Moguće je da nema teme koja je veće žarište polemike u crkvi danas od pitanja žena kao onih koje služe kao pastori/propovjednice. Iz tog razloga, veoma je važno da ovo pitanje ne shvatimo kao da se radi o situaciji muškarci protiv žena. Postoje žene koje vjeruju da žene ne trebaju da služe kao pastori i da Biblija ograničava službu žena, i postoje muškarci koji vjeruju da žene mogu da služe kao propovjednici i da nema nikakvih ograničenja za žene u službi. Ovo nije pitanje šovinizma ili diskriminacije. Ovo je pitanje biblijskog tumačenja.
Božija Riječ kaže, „Žena neka se uči u miru sa svakom pokornošću; ali ženi ne dopuštam da bude učitelj, niti da vlada mužem, nego da bude mirna (1. Timoteju 2:11-12). U crkvi, Bog daje različite uloge muškarcima i ženama. Ovo je tako zbog načina na koji je čovječanstvo stvoreno i načina na koji je grijeh ušao u svijet (1. Timoteju 2:13–14). Bog, kroz apostola Pavla, zabranjuje ženama da služe u ulogama poučavanja i/ili da imaju duhovni autoritet nad muškarcima. Ovo onemogućava žene da služe kao pastori muškarcima, što definitivno uključuje da im propovijedaju, javno ih poučavaju i imaju duhovni autoritet nad njima.
Postoje mnoge primjedbe ovom pogledu na žene u pastorskoj službi. Jedna od uobičajenih je da Pavle zabranjuje ženama da naučavaju zbog toga što u su u prvom vijeku žene obično bile neobrazovane. Međutim, 1. Timotejeva 2:11–14 nigdje ne pominje obrazovanje. Da je obrazovanje kvalifikacija za službu, onda većina Isusovih apostola ne bi bili kvalifikovani. Druga uobičajena primjedba je da je Pavle samo zabranio ženama iz Efesa da poučavaju muškarce (1. Timotejeva je napisana Timoteju, pastoru crkve u Efesu). Efes je bio poznat po svom hramu Artemidi, i žene su bile na vlasti u toj grani paganstva – prema tome, teorija je, da je Pavle samo reagovao protiv običaja Efeskih idiolopoklonika koje su predvodile žene, a crkva je trebala da bude drugačija. Međutim, u knjizi 1. Timotejevoj se nigdje ne pominje Artemida, niti Pavle pominje uobičajenu praksu onih koji su se klanjali Artemidi kao povod za zabranu u 1. Timotejevoj 2:11–12.
Treća primjedba je da Pavle misli samo na muževe i žene, a ne muškarce i žene uopšteno. Grčke riječi za „ženu“ i „muškarca“ u 1. Timotejevoj 2 bi mogle da se odnose na muževe i žene; međutim, osnovno značenje riječi je šire od toga. Štaviše, iste grčke riječi se koriste u stihovima 8–10. Da li samo muževi treba da dižu svete ruke u moitvi bez gnjeva i dvoumljenja (8. stih)? Da li samo supruge treba da se oblače skromno, rade dobra djela, i slave Boga (stihovi 9-10)? Naravno da ne. Stihovi 8-10 se jasno odnose na sve muškarce i žene, ne samo supružnike. Nema ničega u kontekstu što bi ukazalo sužavanje konteksta na muževe i supruge u stihovima 11–14.
Još jedna primjedba na ovo tumačenje žena u pastorskoj službi se odnosi na žene koje su bile u ulogama vođstva u Bibliji, posebno Mirijam, Deboru, i Oldu u Starom zavjetu. Tačno je da su ove žene bile izabrane od strane Boga za posebnu službu Njemu i da predstavljaju primjere vjere, hrabrosti i da, vođstva. Međutim, autoritet žena u Starom zavjetu nije relevantan po pitanju pastora u crkvi. U poslanicama Novog zavjeta postoji nova paradigma za Božiji narod – crkvu, tijelo Hristovo – i ta paradigma uključuje strukturu autoriteta koja važi jedino za crkvu, ne za Izraelski narod ili bilo koji entitet iz Starog zavjeta.
U sličnim argumentima se koriste primjeri Priskile i Five iz Novog zavjeta. U Djelima 18, Priskila i Akila su predstavljeni kao vjerni službenici za Hrista. Priskilino ime je pomenuto prvo, možda ukazujući na to da je bila istaknutija u službi od njenog supruga. Da li su Priskila i njen muž učili Apolosa jevanđelju Isusa Hrista? Da, u svom domu „još mu tačnije izložiše Put Gospodnji”(Djela 18:26). Da li Biblija ikad kaže da je Priskila bila pastor crkve ili javno naučavala ili postala duhovni vođa zajednice svetih? Ne. Koliko znamo, Priskila nije bila uključena u rad u službi koji bi se kosio sa 1. Timotejevom 2:11–14.
U Rimljanima 16:1, Fiva je nazvana „đakonom“ (ili „služiteljicom“) u crkvi i Pavle je toplo preporučuje. Ali kao i sa Priskilom, nema ničega u Pismu da pokaže da je Fiva bila pastor ili da je učila muškarce u crkvi. „Kadar da poučava“ je navedeno kao kvalifikacija za starješine, ali ne za đakone (1. Timoteju 3:1–13; Titu 1:6–9).
Struktura 1. Timoteju 2:11–14 čini razlog zbog koga žene ne mogu da budu pastori, savršeno jasnim. 13. stih počinje sa „jer“, dajući „uzrok“ Pavlove izjave u stihovima 11-12. Zašto žene ne treba da uče ili imaju autoritet nad muškarcima? Zbog toga što je „Adam sazdan prvi, zatim Eva. I Adam se ne prevari, a žena prevarena, postade prestupnica“ ( stihovi 13-14). Bog je stvorio Adama prvo i onda stvorio Evu da bude „pomoćnica“ Adamu. Redosljed stvaranja ima sveopštu primjenu u porodici (Efescima 5:22–33) i u crkvi.
Činjenica da je Eva prevarena je takođe data u 1. Timotejevoj 2:14 kao razlog zbog koga žene ne služe kao pastori ili imaju duhovni autoritet nad muškarcima. Ovo ne znači da su žene naivne ii da ih je lakše prevariti u odnosu na muškarce. Kad bi bilo lako prevariti sve žene, zašto im je onda dozvoljeno da uče djecu (koju je lako prevariti) i druge žene ( koje je navodno još lakše prevariti)? Tekst prosto kaže da žene ne treba da uče muškarce ili imaju duhovni autoritet nad muškarcima zbog toga što je Eva bila prevarena. Bog je izabrao da da muškarcima glavni autoritet učitelja u crkvi.
Mnoge žene su izvrsne u darovima gostoprimstva, milosti, poučavanja, širenja jevanđelja i pomoći. Veći dio službe lokalne crkve zavisi od žena. Ženama u crkvi nije zabranjena javna molitva ili prorokovanje (1. Korinćanima 11:5), samo im je zabranjeno da imaju duhovni autoritet učitelja nad muškarcima. Biblija nigdje ne zabranjuje ženama da pokazuju darove Svetog Duha (1. Korinćanima 12). Žene, jednako koliko i muškarci, su pozvane da služe drugima, da pokazuju plod Duha (Galatima 5:22–23), i da objavljuju jevanđelje izgubljenima (Matej 28:18–20; Djela 1:8; 1. Petrova 3:15).
Bog je odredio da samo muškarci treba da služe na pozicijama duhovnog autoriteta učitelja u crkvi. Ovo nije zbog toga što su muškarci uvijek bolji učitelji od žena, ili zbog toga što su žene inferiorne ili manje inteligentne (što nije slučaj). To je prosto način na koji je Bog odredio da crkva funkcioniše. Muškarci treba da budu primjer u duhovnom vođstvu – u svojim životima i kroz svoje riječi. Žene treba da preuzmu manje autoritativnu ulogu. Žene su ohrabrene da poučavaju druge žene (Titu 2:3–5). Biblija takože ne zabranjuje ženama da uče djecu. Jedina aktivnost koja je zabranjena je poučavanje ili duhovni autoritet nad muškarcima. Ovo sprečava žene da služe kao pastori muškarcima. Ovo ne čini žene manje bitnim, ni u kom slučaju, već im daje fokus službe koji je više u skladu sa Božijim planom i darovima koje im je On dao.
English
Žene pastori / propovjednici? Šta Biblija kaže o ženama u službi?