Evanđelje po Marku
Autor: Premda Evanđelje po Marku ne navodi tko je njegov autor, rani crkveni oci jednoglasno tvrde da je to bio Marko. On je bio suradnik apostola Petra, te očigledno njegov duhovni sin (1. Petrova 5:13). Od Petra je primio informacije iz prve ruke o događajima i učenjima Gospodina, te je te informacije sačuvao u pisanom obliku.Općenito se većina ljudi slaže da je Marko zapravo Ivan Marko iz Novoga zavjeta (Djela 12:12). Njegova majka bila je bogata i važna kršćanka u jeruzalemskoj crkvi, a vjerojatno se crkva sastajala u njezinu domu. Marko se pridružio Pavlu i Barnabi na njihovom prvom misionarskom putovanju, ali ne i na drugom zbog snažne nesuglasice između te dvojice (Djela 15:37-38). Međutim, krajem Pavlova života pozvao je Marka da služi s njim (2. Timoteju 4:11).
Vrijeme pisanja: Evanđelje po Marku vjerojatno je jedna od prvih novozavjetnih knjiga, napisana između 57. i 59. godine.
Svrha pisanja: Dok je Matej prvenstveno pisao Židovima, Markovo Evanđelje je bilo upućeno rimskim vjernicima, pogotovo obraćenima s poganstva. Marko je pisao kao pastor kršćanima koji su prethodno čuli Radosnu vijest i povjerovali (Rimljanima 1:8). On je htio da imaju biografsku priču o Isusu Kristu kao Sluzi Gospodnjem i Spasitelju svijeta, da osnaži njihovu vjeru kada su suočeni s progonstvom i da ih nauči što znači biti Njegov učenik.
Ključni stihovi: Marko 1:11 (D/F): „A glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Marko 1:17: „Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!“
Marko 10:14-15: „Kad to vidje Isus, razljuti se te im reče: 'Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.'“
Marko 10:45: „Jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!“
Marko 12:29-30: „'Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!' Druga je ova: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'“
Marko 16:6: „On im rekne: 'Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše.“
Marko 16:15: „Tada im reče: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!'“
Sažetak: Ovo Evanđelje je jedinstveno zbog većeg naglaska na Isusova djela nego na Njegov nauk. Ono je napisano jednostavnim jezikom, te brzim tempom prelazi iz jedne u drugu epizodu Kristova života. Ne počinje rodoslovljem kao što je slučaj u Mateju, jer pogane ne bi previše zanimalo njegovo porijeklo. Nakon uvoda u Isusa kod Njegova krštenja, Isus je počeo svoju javnu službu u Galileji i pozvao je prvu četvoricu od svojih dvanaest učenika. Iza toga slijedi zapis Isusova života, smrti i uskrsnuća.
Markov zapis nije samo zbirka priča, nego je ono pripovijest napisana kako bi se otkrilo da je Isus Mesija, ne samo Židova, nego i pogana. U jednom dinamičnom ispovijedanju, učenici su vođeni Petrom priznali svoju vjeru u Njega (Marko 8:29-30), premda nisu u potpunosti mogli razumjeti Njegovo Mesijanstvo sve do Njegova uskrsnuća.
Dok slijedimo Njegova putovanja po Galileji, okolnim predjelima, a zatim i po Judeji, shvaćamo kojim je ubrzanim tempom živio. Dodirnuo je živote mnoštva ljudi, ali neizbrisiv trag ostavio je na svoje učenike. Prilikom preobraženja (Marko 9:1-9), dao je trojici od njih uvid u svoju buduću silu i slavu, te im je ponovno objavio sebe.
Međutim, u danima koji su vodili do Njegova posljednjeg putovanja u Jeruzalem, vidimo ih zaprepaštene, prestrašene i u sumnji. Kada je Isus bio uhićen, ostao je sam jer su svi pobjegli. U sljedećih nekoliko sati, na suđenju kojime mu se htjelo narugati, Isus je hrabro navijestio da je On Krist, Sin Najuzvišenijega, i da će o svome povratku biti pobjednik (Marko 14:61-62). Klimatske događaje koji okružuju raspeće, smrt, ukop i uskrsnuće nije vidjela većina Njegovih učenika. Međutim, nekoliko vjernih žena bili su svjedocima Njegove patnje. Nakon subote, rano ujutro prvoga dana u tjednu, otišle su na grob s mirodijama za ukop. Kada su vidjeli odmaknut kamen, ušle su u grob. Tamo nisu vidjeli Isusovo tijelo, nego anđela u bijelom. Primili su radosnu poruku: „Uskrsnuo je!“ Žene su bile prvi evangelizatori, jer su raširili radosnu vijest o Njegovu uskrsnuću. Ista poruka naviještala se po cijelome svijetu u stoljećima koja su uslijedila, pa sve do danas.
Veze: Budući da je Markovo Evanđelje bilo upućeno prvenstveno nežidovima, nije citirao Stari zavjet toliko često kao Matej, koji je prvenstveno pisao Židovima. Ne počinje s Isusovim rodoslovljem kako bi Isusa povezao sa židovskim patrijarsima, nego počinje s Njegovim krštenjem, odnosno početkom Njegove zemaljske službe. Međutim, čak i tada Marko citira starozavjetno proroštvo o glasniku – Ivanu Krstitelju – koji će pozvati ljude: „pripravite put Gospodnji“ (Marko 1:3; Izaija 40:3) dok su čekali svoga Mesiju.
Dakako, Isus se u nekoliko odlomaka u Marku poziva na Stari zavjet. U Marku 7:6, Isus kori farizeje zbog njihovog površnog štovanja Boga svojim usnama, dok su njihova srca bila daleko od Njega i poziva se na njihovog proroka Izaiju kao onoga koji ih optužuje za okorjelo srce (Izaija 29:13). Isus je govorio o još jednom starozavjetnom proroštvu koje se trebalo ispuniti upravo one noći kada su se učenici trebali razbježati kao ovce bez pastira nakon što je Isus bio uhićen i usmrćen (Marko 14:27; Zaharija 13:7). Ponovno se pozvao na Izaiju kada je očistio Hram od mjenjača novca (Marko 11:15-17; Izaija 56:7; Jeremija 7:11), te na Psalme kada je objašnjavao da je On glavni kamen temeljac (zaglavni kamen) naše vjere i same Crkve (Marko 12:10-11; Psalam 118:22-23).
Primjena: Marko predstavlja Isusa kao Božjega Slugu patnika (Marko 10:45) i kao Onoga koji je došao služiti i žrtvovati se za nas, djelomično zato da i nas nadahne na isto. Mi trebamo služiti kao što je On činio, s istom veličinom poniznosti i posvećenosti službi drugima. Isus nas je ohrabrio da se sjetimo da oni koji žele biti veliki u Božjem kraljevstvu trebaju biti sluge svima (Marko 10:44). Žrtvovanje samoga sebe trebalo bi nadmašiti našu potrebu za prepoznavanjem ili nagradom, kao što je Isus bio voljan biti ponižen kada je položio svoj život za svoje ovce.
English
Evanđelje po Marku
