Knjiga o Jobu
Autor: Knjiga o Jobu ne navodi autora. Najizgledniji kandidati su Job, Elihu, Mojsije i Salomon.Vrijeme pisanja: Vrijeme pisanja knjige o Jobu ovisi o tome tko je njezin autor. Ako je to bio Mojsije, onda bi vrijeme pisanja bilo oko 1440. godine prije Krista. Ako je autor Salomon, vrijeme pisanja je oko 950. godine prije Krista. Budući da ne znamo tko je autor, ne znamo ni vrijeme pisanja.
Svrha pisanja: Knjiga o Jobu pomaže nam da razumijemo sljedeće: Sotona nas ne može financijski ni fizički uništiti ukoliko mu Bog to ne dozvoli. Bog ima vlast nad time što Sotona može i što ne može učiniti. Izvan je naših ljudskih sposobnosti da razumijemo sva pitanja koja stoje iza patnje u svijetu. Zli će primiti svoju pravednu plaću. Ne možemo uvijek okrivljavati naš način života i grijeh za našu patnju. Bog ponekad dozvoljava patnju u našim životima kako bi pročistio, ispitao, poučio ili osnažio naše duše. Bog ostaje dostatan, te zaslužuje i traži našu ljubav i štovanje u svim okolnostima života.
Ključni stihovi: Job 1:1: „Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“
Job 1:21: „Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!“
Job 38:1-2: „Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 'Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?'“
Job 42:5-6: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.“
Sažetak: Knjiga počinje scenom na nebu, kamo Sotona (Satan) dolazi optužiti Joba pred Bogom. On ustraje na tome da Job služi Bogu samo zato što ga Bog štiti, te traži od Boga dopuštenje da ispita Jobovu vjeru i odanost. Bog mu dozvoljava, ali mu daje i određena ograničenja. Zašto pravedni pate? To je pitanje koje se postavlja nakon što Job izgubi obitelj, bogatstvo i zdravlje. Jobova tri prijatelja, Elifaz, Bildad i Zofar, dolaze ga „utješiti“ i promišljati o nizu teških tragedija koje je doživio. Oni ustraju na tome da je njegova patnja kazna za grijeh u njegovu životu. Međutim, Job unatoč svemu tome ostaje odan Bogu i tvrdi da nije živio u grijehu. Četvrti čovjek, Elihu, poručuje Jobu da se treba poniziti i pokoriti nevoljama koje mu je Bog poslao kako bi očistio njegov život. Konačno, Job postavlja pitanja samome Bogu i uči vrijedne lekcije o Božjoj suverenosti i o potrebi da se u potpunosti pouzda u Gospodina. Jobu se potom vraćaju zdravlje, sreća i blagostanje koji premašuju njegovo prijašnje stanje.
Tipologija: Dok je Job razmišljao o uzroku svoje bijede, na pamet su mu pala tri pitanja, a sva tri svoj odgovor nalaze u Gospodinu Isusu Kristu. Ta pitanja nalazimo u 14. poglavlju. Prvo, u četvrtom stihu, Job pita: „Tko može čisto izvuć iz nečista? Nitko!“ Jobovo pitanje dolazi iz srca koje prepoznaje kako nije moguće ugoditi Bogu ili opravdati se u Njegovim očima. Bog je svet; mi nismo. Stoga, između čovjeka i Boga postoji veliki jaz prouzročen grijehom. Međutim, odgovor na Jobovo bolno pitanje nalazimo u Isusu Kristu. On je platio kaznu našega grijeha i zamijenio ga svojom pravednošću, tako da nas je učinio prihvatljivima u Božjim očima (Hebrejima 10:14; Kološanima 1:21-23; 2. Korinćanima 5:17).
Jobovo drugo pitanje: „Kada smrtnih izdahne, gdje li je on tada“ (s. 14) još je jedno pitanje o vječnosti i životu i smrti na koje odgovor nalazimo jedino u Kristu. S Kristom, odgovor na pitanje „gdje li je on tada?“ glasi „ima vječan život na nebu“. Bez Krista, ima vječan život u „krajnjoj tami“ gdje je „plač i škrgut zuba“ (Matej 25:30).
Jobovo treće pitanje, koje nalazimo u s. 14, glasi „Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti?“ (Varaždinska Biblija) Još jednom, odgovor nalazimo u Kristu. Mi koji zbilja ponovno živimo nalazimo se u Njemu. „A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: 'Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?'“ (1. Korinćanima 15:54-55).
Primjena: Knjiga o Jobu podsjeća nas da postoji „kozmički sukob“ o kojemu obično ne znamo ništa. Često se pitamo zašto Bog dozvoljava da se nešto dogodi, a onda dovodimo u pitanje ili sumnjamo u Božju dobrotu, iako ne vidimo cijelu sliku. Knjiga o Jobu uči nas da se u Boga trebamo pouzdati u svim okolnostima. Moramo se pouzdati u Boga ne samo onda KADA ne razumijemo, nego upravo ZATO ŠTO ne razumijemo. Psalmist kaže: „Savršeni su puti Gospodnji“ (Psalam 18:31). Ako su Božji putovi „savršeni,“ onda se možemo pouzdati u Njega da je sve što On čini – i sve što dopušta—također savršeno. To nam se možda ne čini mogućim, ali mi nemamo Božji razum. Istina je kako ne možemo očekivati da ćemo savršeno razumjeti Njegov um, kao što nas On podsjeća: „Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli” (Izaija 55:8-9). Međutim, odgovorni smo Bogu da mu budemo poslušni, da se pouzdamo u Njega i pokorimo se Njegovoj volji, razumijemo li ju ili ne.
English
Knjiga o Jobu
