Poslanica Filemonu
Autor: Autor poslanice Filemonu je apostol Pavao (Filemon 1:1).Vrijeme pisanja: Poslanica Filemonu bila je napisana oko 60. godine.
Svrha pisanja: Poslanica Filemonu najkraći je od svih Pavlovih spisa i bavi se robovlasništvom. Iz poslanice možemo zaključiti da ju je Pavao napisao iz zatvora. Filemon je bio robovlasnik koji je ugošćavao crkvu u svome domu. Za vrijeme Pavlove službe u Efezu, Filemon je vjerojatno došao u Efez, čuo Pavlovo propovijedanje i postao kršćaninom. Rob Onezim opljačkao je svoga gospodara, Filemona, i pobjegao, a put ga je doveo do Rima i do Pavla. Onezim je još uvijek bio Filemonovo vlasništvo, a Pavao je poslao pismo kako bi mu olakšao povratak njegovu gospodaru. Kroz Pavlovo svjedočenje, Onezim je postao kršćaninom (Filemonu 10) i Pavao je htio da Filemon prihvati Onezima kao brata u Kristu, a ne samo kao roba.
Ključni stihovi: Filemonu 6: „(Molim) da ona zajednica koja potječe od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanju svakog dobra koje se čini i mora činiti među vama radi Krista.“
Filemonu 16: „… ne više kao rob, nego više od roba, kao dragi brat; meni izvanredno drag, a koliko više tebi i po naravi i po Gospodinu!“
Filemonu 18: „A ako te je u čemu oštetio ili ti što duguje, to unesi u moj račun.“
Sažetak: Pavao je upozorio robovlasnike da imaju odgovornost prema svojim robovima, a robove je prikazao kao odgovorna moralna bića koja se trebaju bojati Boga. U Filemonu, Pavao nije osudio robovlasništvo, ali je predstavio Onezima kao brata kršćanina, a ne kao roba. Kada vlasnik može roba nazvati bratom, onda je rob dosegao položaj na kojem zakonski naziv roba postaje beznačajan. Rana crkva nije izravno napadala robovlasništvo, ali je položila temelje za nov odnos između vlasnika i roba. Pavao je pokušao ujediniti Filemona i Onezima pomoću kršćanske ljubavi kako bi oslobođenje bila nužna posljedica iste. Institucija robovlasništva mogla je umrijeti tek nakon što je bila izložena svjetlu Evanđelja.
Veze: Vjerojatno nigdje drugdje u Novom zavjetu ne nalazimo razliku između zakona i milosti prikazanu na tako predivan način. Rimski zakon i Mojsijev zakon Staroga zavjeta Filemonu su dali pravo da kazni odbjeglog roba, koji se smatrao njegovim vlasništvom. Međutim, savez milosti u Gospodinu Isusu dozvolio je i gospodaru i robu da imaju zajedništvo ljubavi na istom temelju u Kristovu Tijelu.
Primjena: Poslodavci, političari, izvršni direktori i roditelji mogu slijediti duh Pavlova učenja tako što će se prema svojim kršćanskim zaposlenicima, suradnicima i članovima obitelji ponašati kao prema članovima Kristova Tijela. Kršćani u suvremenom društvu ne smiju gledati na svoje pomoćnike kao na odskočne daske koje im pomažu da postignu svoje ambicije, nego kao na kršćansku braću i sestre prema kojima se treba postupati milosrdno. Nadalje, svi kršćanski vođe moraju prepoznati da ih Bog smatra odgovornima za način na koji postupaju prema onima koji rade za njih, bez obzira jesu li njihovi pomoćnici kršćani ili nisu. U konačnici, odgovarat će Bogu za svoja djela (Kološanima 4:1).
English
Poslanica Filemonu
