Poslanica Hebrejima
Autor: Premda neki smatraju da je poslanicu Hebrejima napisao apostol Pavao, pravi identitet njezina autora još uvijek je enigma. Nedostaje joj Pavlov uobičajeni pozdrav iz njegovih drugih djela. Nadalje, činjenica da je pisac ove poslanice ovisio o znanju i informacijama koje su mu mogli dati pravi očevici Isusa Krista (2:3) baca sumnju na Pavlovo autorstvo. Neki poslanicu pripisuju Luki; drugi predlažu da ju je možda napisao Apolon, Barnaba, Sila, Filip ili Akvila i Priscila. Bez obzira na ljudsku ruku koja je držala olovku, Sveti Duh Božji je božanski autor svakog Pisma (2. Timoteju 3:16). Dakle, poslanica Hebrejima govori istim onim kanonskim autoritetom kojim govori drugih šesdeset pet knjiga Biblije.Vrijeme pisanja: Rani crkveni otac, Klement, citirao je iz poslanice Hebrejima 95. godine. Međutim, unutarnji dokazi poput činjenice da je Timotej još bio živ u vrijeme pisanja poslanice i nedostatak dokaza o kraju starozavjetnog žrtvenog sustava koji se dogodio prilikom uništenja Jeruzalema 70. godine, pokazuje nam da je knjiga napisana oko 65. godine.
Svrha pisanja: Pokojni dr. Walter Martin, utemeljitelj Christian Research Institute (Kršćanski istraživački institut) i pisac bestselera Kingdom of the Cults (Kraljevstvo kultova), našalio se na svoj uobičajeno ironičan način kada je izjavio da je poslanicu Hebrejima napisao jedan Hebrej drugim Hebrejima poručivši im da se prestanu ponašati hebrejski. Zbilja, mnogi rani židovski vjernici počeli su se vraćati židovskim obredima kako bi izbjegli sve većem progonstvu. Dakle, ovo pismo je poticaj tim progonjenim vjernicima da nastave živjeti u milosti Isusa Krista.
Ključni stihovi: Hebrejima 1:1-2: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.“
Hebrejima 2:3: „… kako ćemo joj (kazni) izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje…“
Hebrejima 4:14-16: „Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.“
Hebrejima 11:1: „Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.“
Hebrejima 12:1-2: „Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja.“
Sažetak: Poslanica Hebrejima bila je upućena trima grupama ljudi: onima koji su vjerovali u Krista, zatim nevjernicima koji su imali spoznaju o Kristu i intelektualno su prihvaćali činjenice o Njemu, te nevjernicima koji su bili privučeni Kristu, ali su ga na kraju odbacili. Važno je razumjeti kojoj skupini se govori u kojem odlomku. Ukoliko to ne učinimo, izvući ćemo zaključke koji nisu u skladu s ostatkom Svetoga pisma.
Pisac poslanice Hebrejima stalno spominje Kristovu superiornost u njegovoj osobi i djelu službe. U spisima Staroga zavjeta vidimo kako su židovski obredi simbolički ukazivali na Mesiju koji će doći. Drugim riječima, židovski obredi bili su samo sjena stvarnosti koja dolazi. Poslanica Hebrejima nam kaže da je Krist Isus bolji od bilo čega što može ponuditi sama religija. Sva pompa i okolnosti religije blijede u usporedbi s osobom, djelom i službom Krista Isusa. Dakle, upravo superiornost našega Gospodina Isusa Krista ostaje tema ovoga elokventno napisanoga pisma.
Veze: Vjerojatno nigdje u Novom zavjetu ne nalazimo toliki fokus na Starom zavjetu kao što je to u poslanici Hebrejima, koja je utemeljena na levitskom svećenstvu. Pisac poslanice Hebrejima stalno uspoređuje nedostatke starozavjetnog žrtvenog sustava sa savršenstvom i dovršenošću koju nalazimo u Kristu. Tamo gdje je Stari savez tražio stalne žrtve i godišnje ponavljanje žrtve pomirnice koju je prinosio svećenik koji je samo čovjek, Novi zavjet daje žrtvu koja je jednom zauvijek prinio Krist (Hebrejima 10:10), te izravan pristup Božjem prijestolju za sve koji su u Njemu.
Primjena: Bogata u temeljnom kršćanskom nauku, poslanica Hebrejima nam također daje ohrabrujuće primjere Božjih „heroja vjere“ koji su ustrajali unatoč velikim problemima i pogubnim situacijama (Hebrejima 11). Ovi članovi Božje „dvorane slavnih“ zbog vjere daju nam nadmoćne dokaze o Božjoj bezuvjetnoj sigurnosti i apsolutnoj vjerodostojnosti. Isto tako, možemo biti savršeno sigurni u Božja bogata obećanja, bez obzira na naše okolnosti, tako što ćemo razmišljati o čvrstoj vjernosti Božjeg djelovanja u životima starozavjetnih svetih.
Pisac poslanice Hebrejima vjernicima daje mnoštvo ohrabrenja, ali i pet svečanih upozorenja na koja moraju obratiti pažnju. Postoji opasnost od zanemarivanja (Hebrejima 2:1-4), opasnost od nevjere (Hebrejima 3:7–4:13), opasnost od duhovne nezrelosti (Hebrejima 5:11–6:20), opasnost od neustrajnosti (Hebrejima 10:26-39) i uvijek prisutna opasnost od odbijanja Boga (Hebrejima 12:25-29). I tako, u ovom remek-djelu bogatstva nauke, vidimo osvježavajući izvor ohrabrenja, kao i izvor zdravih i praktičnih upozorenja protiv lijenosti u našem kršćanskom hodu. No, ima toga još, jer u Hebrejima nalazimo sjajan portret našega Gospodina Isusa Krista – Začetnika i Dovršitelja našeg velikog spasenja (Hebrejima 12:2).
English
Poslanica Hebrejima
