Pitanje
Tko su bili Amalečani?
Odgovor
Amalečani su bili pleme koje se prvi put spominje u vrijeme Abrahama (Postanak 14,7). Iako se Amalečani ne spominju u tabeli naroda u Postanku 10, u Brojevima 24,20 spominju se kao „prvi od narodâ“. Postanak 36 spominje potomke Amaleka, Elifazova sina i Ezavova unuka, kao Amalečane (stihovi 12 i 16). Dakle, Amalečani su nekako bili povezani s Edomcima, ali su se razlikovali od njih.
Biblija bilježi dugotrajnu svađu između Amalečana i Izraelaca i Božje upute da se Amalečani izbrišu s lica zemlje (Izlazak 17,8-13; 1. Samuelova 15,2; Ponovljeni zakon 25,17). Zašto bi Bog pozvao svoj narod da istrijebi cijelo jedno pleme je teško pitanje, ali pogled na povijest može dati neki uvid.
Poput mnogih pustinjskih plemena, Amalečani su bili nomadi. Brojevi 13,29 smještaju ih porijeklom iz Negeva, pustinje između Egipta i Kanaana. Babilonci su ih zvali Sute, Egipćani Sittiu, a ploče iz Amarne nazivaju ih Khabbati, odnosno „pljačkaši“.
Neumoljiva brutalnost Amalečana prema Izraelcima započela je napadom na Refidim (Izlazak 17,8-13). To se opisuje u Ponovljenom zakonu 25,17-19 uz ovu opomenu: „Spomeni se što ti je Amalek učinio putem kada ste izlazili iz Egipta; kako te presreo kraj puta i udario tvoju zalaznicu, to jest sve one slabe koji bijahu za tobom, kada si klonuo i bio iscrpljen; i nije se bojao Boga. Zbog toga kada ti GOSPODIN, Bog tvoj, dade počinak od svih tvojih neprijatelja oko tebe, u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Nemoj to zaboraviti.“
Amalečani su se kasnije pridružili Kanaancima i napali Izraelce kod Horme (Brojevi 14,45). U Sucima su se udružili s Moapcima (Suci 3,13) i Midjancima (Suci 6,3) kako bi ratovali protiv Izraelaca. Bili su odgovorni za opetovano uništavanje izraelske zemlje i zaliha hrane.
U 1. Samuelovoj 15,2-3, Bog govori kralju Šaulu: „Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Spominjem se onoga što je Amalek učinio Izraelu, kako mu je postavio zasjedu na putu kada je on uzlazio iz Egipta. Sada idi, udari Amaleka i potpuno uništi sve što imaju; i ne štedi ih, nego pobij i muškarca i ženu, dijete i dojenče, govedo i ovcu, devu i magarca.“
Kao odgovor, kralj Šaul prvo upozorava Kenite, prijatelje Izraela, da napuste to područje. Zatim napada Amalečane, ali ne dovršava zadatak. Dopušta amalečkom kralju Agagu da živi, uzima plijen za sebe i svoju vojsku i laže o razlogu za to. Šaulova pobuna protiv Boga i Njegovih zapovijedi toliko je ozbiljna da ga Bog odbacuje kao kralja (1. Samuelova 15,23).
Odbjegli Amalečani nastavili su maltretirati i pljačkati Izraelce u sljedećim generacijama koje su trajale stotine godina. Prva Samuelova 30 izvješćuje o napadu Amalečana na Siklag, judejsko selo u kojem je David imao imovinu. Amalečani su spalili selo i zarobili sve žene i djecu, uključujući i dvije Davidove žene. David i njegovi ljudi porazili su Amalečane i spasili sve taoce. Međutim, nekoliko stotina Amalečana je pobjeglo. Mnogo kasnije, za vrijeme vladavine kralja Ezekije, skupina Šimunovaca su „potukli ostatak Amalečana“ koji su živjeli u brdovitom području Seir (1. Ljetopisa 4,42-43).
Posljednje spominjanje Amalečana nalazi se u knjizi o Esteri gdje Haman Agađanin, potomak amalečkog kralja Agaga, pristaje na uništenje svih Židova u Perziji po nalogu kralja Kserksa. Međutim, Bog je spasio Židove u Perziji, a Haman, njegovi sinovi i ostali Izraelovi neprijatelji bili su uništeni umjesto toga (Estera 9,5-10).
Mržnja Amalečana prema Židovima i njihovi opetovani pokušaji da unište Božji narod doveli su do njihove konačne propasti. Njihova sudbina trebala bi biti upozorenje svima koji bi pokušali osujetiti Božji plan ili koji bi proklinjali ono što je Bog blagoslovio (vidi Postanak 12,3).
English
Tko su bili Amalečani?
