Pitanje
Što možemo naučiti iz Aronova života?
Odgovor
Aron je najpoznatiji po svojoj ulozi u egzodusu i po tome što je bio prvi u levitskom, odnosno Aronovom svećeništvu. Rođen je u obitelji levita tijekom izraelskog ropstva u Egiptu i bio je Mojsijev stariji brat, tri godine stariji od njega (Izlazak 7,7). Prvi put se upoznajemo s Aronom u Izlasku 4 kada Bog govori Mojsiju da će s njim poslati Arona, Mojsijevog brata, da oslobodi Izraelce od faraona.
Izraelci su ostali u Egiptu nakon što su Josip i njegova generacija umrli te postali prilično brojni. Novi faraon se bojao da će Izraelci ustati protiv Egipćana, stoga je nad njima postavio gospodare robova i donio oštre zakone (Izlazak 1,8-14). Također je naredio hebrejskim babicama da ubiju sve dječake čim se rode. Kad su babice odbile, faraon je naredio svim ljudima da bace hebrejsku mušku djecu u Nil. Ti su zakoni bili doneseni u vrijeme kada je Mojsije rođen. Pretpostavlja se da je Aron rođen prije zakona ili je izbjegao smrt jer su se babice bojale Boga, umjesto slušale faraona (Izlazak 1,15-22). Ne čitamo ništa o Aronu sve dok ga Bog ne pošalje osamdesetogodišnjem Mojsiju.
Kad je Bog razgovarao s Mojsijem kroz gorući grm, pozivajući ga da se vrati u Egipat i zahtijeva od faraona da oslobodi Izraelce (Izlazak 3–4), Mojsije je dao razloge zašto nije dobar izbor za taj posao. Mojsije je na kraju zatražio da Bog pošalje nekog drugog (Izlazak 4,13). „I raspali se srdžba GOSPODINOVA na Mojsija pa on reče: 'Nije li Aron, Levijevac, tvoj brat? Znam da on može dobro govoriti. I gle, on ti dolazi u susret: kada te vidi, obradovat će se u srcu“ (Izlazak 4,14). Bog je potom rekao Mojsiju da će Aron biti Mojsijev glasnogovornik (Izlazak 4,15-17).
Bog je također razgovarao s Aronom, rekavši mu da se sastane s Mojsijem u pustinji. Aron je poslušno otišao. Mojsije je rekao Aronu što je Bog rekao, uključujući Božje upute o znakovima koje će izvesti pred faraonom. U Egiptu su Mojsije i Aron okupili starješine Izraelaca, te im je Aron prenio što je Bog rekao Mojsiju (Izlazak 4,27-31). Zanimljivo je primijetiti kako je Aron brzo odgovorio Bogu u poslušnosti i kako je brzo povjerovao u ono što mu je Mojsije rekao. Činilo se da je Aron dorastao zadatku na koji ga je Bog bez pitanja pozvao, spremno pomažući svom bratu i govoreći ljudima u njegovo ime. Aron je moguće također služio kao posrednik između Mojsija i Izraelaca, budući da je Mojsije cijeli život živio odvojen od svog naroda – prvo na egipatskim dvorovima, a potom kao bjegunac u Midjanu.
Kako se priča o egzodusu odvija, vidimo i Mojsija i Arona pred faraonom moleći ga da pusti ljude i čineći mnoga znamenja. Bog je koristio Aronov štap u mnogim znakovima i pošastima. Muškarci su bili poslušni Božjim uputama i Izraelci su na kraju bili oslobođeni.
Aron je nastavio voditi s Mojsijem tijekom pustinjskog lutanja Izraelaca, služeći mu donekle kao pomoć i glasnogovornik. Kad su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona (Izlazak 16,2), „rekoše Mojsije i Aron svoj djeci Izraelovoj: 'Večeras ćete znati da vas je GOSPODIN izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti slavu GOSPODINOVU: zato što je on čuo vaše mrmljanje protiv GOSPODINA; jer što smo mi da mrmljate protiv nas?'“ (Izlazak 16,6-8). Mojsije je rekao Aronu da sazove narod da dođe pred Gospodina, a slava se Gospodnja pojavila pred njima u oblaku (Izlazak 16,10). U to je vrijeme Bog dao prepelice i manu. Bog je uputio Mojsija da čuva omer mane u posudi koja će se čuvati generacijama koje dolaze; Mojsije je zamolio Arona da ga sakupi (Izlazak 16,32-35).
Nakon Korahove pobune protiv Mojsija i Arona, Bog je učinio čudo kako bi potvrdio da su Aron i njegovi potomci doista izabrani da služe pred Gospodnjom prisutnošću. Prikupljeno je dvanaest štapova, po jedan iz svakog plemena. Na štapu koji predstavlja Levijevo pleme upisano je Aronovo ime. Štapovi su preko noći položeni u Šator svjedočanstva ispred Kovčega saveza, a sljedećeg jutra Aronov štap „bijaše propupao, izbile mu mladice, procvali cvjetovi i sazreli bademi“ (Brojevi 17,8). Bog je zapovjedio Mojsiju da stavi i Aronov štap u Kovčeg, rekavši da će to „ukloniti njihovo mrmljanje od mene“ (10. stih).
Tijekom bitke s Amalečanima, Jošua, zapovjednik izraelske vojske, pobijedio je tek kada su Mojsijeve ruke bile podignute. Mojsije se umorio, pa su Aron i Hur stavili kamen pod njega i podigli mu ruke. Na mnogo načina, ovo je slika velikog dijela Aronove službe Mojsiju. Podržavao je svog brata, kojeg je Bog izabrao da izvede Izraelce iz sužanjstva.
Na brdu Sinaj, Bog je upozorio ljude da se drže podalje dok se Bog susretne s Mojsijem i da mu Zakon. Prilikom jednog od Mojsijevih uspona, Bog mu je rekao da sa sobom povede Arona (Izlazak 19,24). Kasnije, kad je Mojsije ostao na gori s Bogom, postavio je Arona i Hura da rješavaju sve sporove koji bi mogli nastati (Izlazak 24,14).
Nažalost, sve nije išlo dobro za Aarona dok je bio glavni. Ljudi su postali nestrpljivi čekajući da se Mojsije vrati i zamolili su Arona da im načini boga. Naizgled bez otpora na poriv ljudi, Aron je zatražio njihov zlatni nakit, oblikovao ga na sliku teleta i stvorio idola. Aron je čak sagradio žrtvenik ispred teleta i najavio svetkovinu (Izlazak 32,1-6). Možda je teško razumjeti kako je čovjek koji je tako dragovoljno poslušao Božji poziv da pomogne svome bratu izvesti narod iz Egipta, iz prve ruke vidio Božja nevjerojatna djela i nedavno vidio Boga na brdu Sinaj, mogao učiniti tako nešto. Aaronov pad je demonstracija naše ljudske prirode. Ne znamo Aronovu motivaciju, ali nije teško zamisliti da je sumnjao u Boga i bojao se ljudi.
Kad je Bog rekao Mojsiju što se događa s ljudima i zlatnim teletom, zaprijetio je da će uništiti ljude i umjesto toga od Mojsija stvoriti veliku naciju. Mojsije je intervenirao u korist naroda i vratio mu se (Izlazak 32,7-18). Kad je Mojsije doista vidio što se događa, „razgnjevi se Mojsije pa baci ploče iz ruku i razbije ih na podnožju brda“ (Izlazak 32,19). Ploče su sadržavale Božji savez; izgleda da ih je Mojsije uništio ne samo u trenutku ljutnje, već i zato što su ljudi prekršili savez svojom neposlušnošću. Mojsije je spalio idola, prosuo njegov pepeo u vodu i natjerao Izraelce da ga piju (Izlazak 32,20). Kada je Mojsije upitao Arona zašto su ljudi to učinili i zašto ih je naveo na to, Aron je bio iskren u vezi s prigovorima ljudi i zahtjevima da načini boga, ali nije bio otvoren u vezi s vlastitom ulogom. Aaron je priznao da je prikupio njihov nakit, ali je tvrdio da, kad ga je „bacio u oganj… izašlo je to tele“ (Izlazak 32,24). „Mojsije vidje da je narod gol (jer ih je Aron razgolitio na sramotu među njihovim neprijateljima)“ (Izlazak 32,25). Mojsije je pozvao k sebi one koji su bili za Gospodina. Leviti su se okupili oko njega, a zatim im je Mojsije naredio da pobiju neke od ljudi. Mojsije je opet posredovao za narod. Bog je razuvjerio Mojsija, ali je također poslao kugu na ljude zbog njihovih grijeha (Izlazak 32,33-35).
Incident sa zlatnim teletom nije bio jedini Aronov kiks. U Brojevima 12, Aron i Mirjam (Aronova i Mojsijeva sestra) suprotstavljaju se Mojsiju: „I stadoše Mirjam i Aron govoriti protiv Mojsija zbog žene Etiopljanke s kojom se oženio; jer se bijaše oženio s Etiopljankom. I rekoše: 'Zar je GOSPODIN govorio samo po Mojsiju? Nije li govorio i po nama?'“ (Brojevi 12,1-2). Takav ponos nije pobožan, ali je uobičajena opasnost među vođama; mnogi od nas možda se poistovjećuju s Aronom. Bog je pozvao njih troje u susret, branio Mojsija pred Aronom i Mirjam i pitao zašto se Aron i Mirjam nisu bojali govoriti protiv njega. Kad se oblak iz kojeg je Gospodin govorio podigao, Mirjam je postala gubava. Aron je molio Mojsija u njeno ime; Mojsije je zavapio Bogu i nakon sedam dana izvan tabora, Mirjam je ozdravila (Brojevi 12,3-16). Zanimljivo da je Mirjam bolovala od gube, a Aron nije. Također je zanimljivo vidjeti Aronovu molbu Mojsiju, priznajući svoj bezumni grijeh i moleći ga da ne dopusti da Mirjam pati. Izgleda da se Aron istinski pokajao.
Arona i njegove sinove Bog je postavio za svećenike naroda, a Aron je bio prvi veliki svećenik. Bog je Mojsiju dao zapovijedi o svećenstvu, uključujući kako posvetiti svećenike i kakvu odjeću trebaju nositi na brdu Sinaj. Bog je rekao Mojsiju da će svećenstvo pripasti Aronu i njegovim potomcima trajnom odredbom (Izlazak 29,9). Aron je postavljen za velikog svećenika, a njegova je obiteljska loza nastavila služiti kao svećenstvo sve do uništenja hrama 70. godine. Novozavjetna knjiga Hebrejima posvećuje mnogo vremena uspoređujući Isusovo trajno svećenstvo s Aronovim svećenstvom. Svećenici levitske loze morali su neprestano prinositi žrtve za vlastite grijehe i žrtve u ime naroda. Isus je bio bez grijeha i Njegova je žrtva u ime naroda jednom prinesena i dovršena (vidi Hebrejima 4–10).
Dok su ga Aronovi sinovi slijedili u svećenički red, dvojicu njegovih sinova – Nadaba i Abihua – ubio je Bog kada su prinijeli „tuđi oganj pred GOSPODINOM, koji im on ne bijaše zapovjedio“ (Levitski zakonik 10,1). Kad je Mojsije rekao Aronu da je to ono što je Bog mislio kada je rekao da će se dokazati svetim, Aron je šutio (Levitski zakonik 10,3). Aron nije pokušao braniti svoje sinove, niti je optužio Boga za nedjelo. Izgleda da je Aron uistinu razumio Božju svetost i prihvatio Njegov sud nad njegovim sinovima.
Poput Mojsija, Aronu nije bilo dopušteno ući u Obećanu zemlju zbog njihova grijeha kod vode Meribe (Brojevi 20,23). Bog je uputio Mojsija, Arona i Aronovog sina Eleazara da se popnu na brdo Hor. Tamo će Eleazer biti postavljen za velikog svećenika, a Aron će umrijeti (Brojevi 20,26-29).
Aronov život demonstracija je Božje svetosti i Njegove milosti. Aron je počeo kao poslušan i vjeran sluga, dragovoljno je otišao Mojsiju i služio kao posrednik. Također je vjerno služio kao svećenik u žrtvenom sustavu koji je Bog koristio kao sliku za svoj konačni plan spasenja u Isusu Kristu. Kao i svaki drugi čovjek, Aron je bio grešnik. Nakon što je vidio Božje moćno djelo, ipak je napravio zlatno tele i poveo narod u njegovo štovanje. No čini se da je Aron naučio i sazrio priznajući svoj grijeh da je govorio protiv Mojsija i prihvaćajući smrt svojih nevjernih sinova. Od Arona učimo o služenju drugima, dijeljenju odgovornosti vodstva i podložnosti Bogu.
English
Što možemo naučiti iz Aronova života?
