Pitanje
Tko je bio Belzebub?
Odgovor
Belzebub je grčki oblik imena Baal-Zebub, poganskog filistejskog boga štovanog u drevnom filistejskom gradu Ekronu tijekom vremena Starog zavjeta. To je izraz koji označava „gospodara muha“ (2. Kraljevima 1,2). Arheološka iskapanja na drevnim filistejskim nalazištima otkrila su zlatne slike muha. Nakon doba Filistejaca, Židovi su promijenili ime u „Belzebul“, kako se koristi u grčkom Novom zavjetu, što znači „gospodar balege“. Ovo ime upućivalo je na boga muhe koji se obožavao da bi se dobilo izbavljenje od ozljeda tog insekta. Neki bibličari vjeruju da je Belzebub bio poznat i kao „bog prljavštine“, što je kasnije postalo ime koje je izazivalo gorki prezir u ustima farizeja. Zbog toga je Belzebub bio posebno prezira vrijedno božanstvo, a njegovo su ime Židovi koristili kao epitet za Sotonu.
Riječ ima dva dijela: Baal, što je bio naziv za kanaanske bogove plodnosti u Starom zavjetu; i Zebul, što znači „uzvišeno prebivalište“. Spajajući ta dva dijela zajedno, oblikovali su ime za samog Sotonu, princa demona. Ovaj izraz prvi su upotrijebili farizeji opisujući Isusa u Mateju 10,24-25. Ranije su optuživali Isusa da „po poglavaru zloduhâ izgoni zloduhe“ (Matej 9,34) misleći na Belzebula (Marko 3,22; Matej 12,24).
U Mateju 12,22 Isus je izliječio čovjeka opsjednutog demonima koji je bio slijep i nijem. Kao rezultat toga, „zadivi se sav narod te poče govoriti: 'Nije li ovaj Sin Davidov?' Ali kada to čuše farizeji, rekoše: 'Ovaj ne izgoni zloduhe, osim po Belzebubu, vladaru zlih duhova'“ (Matej 12,23-24).
Nevjerojatno je da su farizeji reagirali na ovo nevjerojatno Isusovo čudo na sasvim suprotan način od onoga mnoštva, koje je shvatilo da je Isus od Boga. Zapravo, farizeji su priznali da je Isus činio čuda ili izvodio djela izvan dosega bilo kakve ljudske moći, ali su tu moć pripisivali Belzebubu umjesto Bogu. Zapravo su trebali znati bolje: đavao ne može činiti djela čiste dobrote. Međutim, u svom samoprožimajućem ponosu, ovi farizeji su znali da, ako Isusova učenja prevladaju među ljudima, njihov utjecaj među njima dolazi kraju. Dakle, čudo nisu zanijekali, već su ga pripisali paklenoj sili, „Belzebubu, vladaru zlih duhova“.
Bolje pitanje je sljedeće: kakvu to važnost ima za nas kao kršćane danas? U Mateju 10 Isus nam daje samu bit onoga što znači biti Njegov učenik. Ovdje saznajemo da će poslati svoje apostole u svijet da propovijedaju evanđelje (Matej 10,7). Daje im konkretne upute što da rade, a što ne. Upozorava ih: „Ali čuvajte se ljudi, jer će vas oni predavati vijećima i u svojim će vas sinagogama bičevati… I mrzit će vas svi zbog moga imena“ (Matej 10,17.22). Zatim dodaje: „Nije učenik nad svojim učiteljem ni sluga nad svojim gospodarom. Dovoljno je učeniku da bude kao njegov učitelj i sluzi kao njegov gospodar. Ako su gospodara kuće nazvali Belzebubom, koliko li će više nazivati njegove ukućane?“ (Matej 10,24-25).
Ono što nam Isus danas govori jest da, ako ga ljudi nazivaju Sotonom, kao što su to činili farizeji Njegova doba, sigurno bi isto tako nazivali i Njegove učenike. U Ivanu, 15. poglavlju, Isus izjavljuje: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije negoli vas. Da ste od svijeta, svijet bi svoje volio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ držali, i vašu će držati. A sve to činit će vam zbog moga imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao“ (Ivan 15,18-21).
English
Tko je bio Belzebub?
