Pitanje
Što Biblija kaže o ljutnji?“
Odgovor
Ovladavanje ljutnjom vrlo je važna tema. Kršćanski savjetnici izvještavaju da 50% ljudi koje oni savjetuju imaju problema s ljutnjom. Ljutnja može uništiti komunikaciju i rastrgati odnose te pokvariti i radost i zdravlje mnogih. Nažalost, ljudi često nastoje opravdati svoju ljutnju, umjesto da prihvate odgovornost za nju. Svi se bore s ljutnjom, u manjoj ili većoj mjeri. Srećom, Božja riječ sadrži načela koja nam daju uvid u to kako se uhvatiti u koštac s ljutnjom na pobožan način te kako pobijediti grešnu ljutnju.
Ljutnja nije uvijek grijeh. Postoji vrsta ljutnje koju Biblija odobrava, a koja se često naziva „pravedna srdžba“. Bog je ljutit (Psalam 7:11; Marko 3:5), a vjernici imaju zapovijed da budu ljuti (Efežanima 4:26). U Novome zavjetu koriste se dvije grčke riječi za riječ „ljutnja“. Jedna označava „žar, energiju“, a druga znači „razdražen, uskipio“. Biblijski gledano, ljutnja je Bogom dana energija čija je svrha da nam pomogne u rješavanju problema. Primjeri biblijske ljutnje uključuju i Pavlovo suočavanje s Petrom zbog njegova lošeg primjera u Galaćanima 2:11-14, Davidovu uznemirenost kad je čuo kako prorok Natan govori o nepravdi (Druga Samuelova 12), te Isusovu ljutnju oko toga kako su neki Židovi oskvrnuli štovanje u Božjemu hramu u Jeruzalemu (Ivan 2:13-18). Uočite da nijedan od tih primjera ljutnje nije bio učinjen u samoobrani, nego u obrani drugih ili u obrani načela.
Ljutnja se pretvara u grijeh kada joj je motiv sebičnost (Jakovljeva 1:20), kada se iskrivljuje Božji cilj (Prva Korinćanima 10:31) ili kada se ljutnji dopusti da tinja iznutra (Efežanima 4:26-27). Umjesto da se energija proizvedena ljutnjom koristi kako bi se napao problem, napada se druga osoba. Efežanima 4:15-19 kaže da nam valja govoriti istinu u ljubavi te koristiti naše riječi kako bismo druge izgradili, a ne dopustiti da trule ili destruktivne riječi izlaze iz naših usta. Nažalost, ovaj otrovan govor uobičajena je osobina paloga čovjeka (Rimljanima 3:13-14). Ljutnja postaje grijehom kad joj se dopusti da prekipi bez suzdržavanja, što vodi k scenariju u kojemu se povrede samo množe (Izreke 29:11), a iza sebe ostavlja samo pustoš, često s nepopravljivim posljedicama. Ljutnja također postaje grijehom kada se onaj ljutiti odbija umiriti ili kada u sebi nastavi zamjerati (Efežanima 4:26-27). To može dovesti do depresije i razdraženosti oko malih stvari, često stvari koje uopće nisu vezane za pravi problem koji se nalazi ispod svega.
Ljutnju možemo biblijski riješiti uviđajući i priznajući svoju sebičnu ljutnju i/ili pogrešno postupanje s ljutnjom kao grijehom (Izreke 28:13; Prva Ivanova 1:9). Ovo priznanje treba biti i u odnosu prema Bogu i onima koje je naša ljutnja povrijedila. Ne smijemo umanjivati svoj grijeh pronalazeći opravdanja ili prebacujući krivnju.
Možemo biblijski riješiti ljutnju tako što ćemo vidjeti Boga u kušnji. Ovo je posebice važno kada nas svojim postupkom povrijedi netko drugi. Jakovljeva 1:2-4, Rimljanima 8:28-29 i Postanak 50:20 svi upućuju na činjenicu da je Bog suveren i savršeno upravlja svim našim okolnostima i svakom osobom koja nam dođe na put. Ništa nam se ne događa što On ne uzrokuje ili dopušta. Kao što ovi stihovi govore, Bog je dobar Bog (Psalam 145:8, 9, 17) koji dopušta sve stvari u našim životima za naše dobro i dobro drugih. Budemo li razmišljali o toj istini sve dotle dok ona ne prijeđe iz glave u srce, promijenit će način kako reagiramo na one koji nas povrijede.
Možemo biblijski riješiti ljutnju tako što ćemo napraviti mjesta za Božju srdžbu. To je posebice važno u slučajevima nepravde, kada „zli“ ljudi zlostavljaju „nevine“ ljude. Postanak 50:19 i Rimljanima 12:19 kažu nam da se ne igramo Boga. Bog je pravedan i pravičan, i možemo se pouzdati da će On koji zna sve postupiti pravedno (Postanak 18:25).
Ljutnju možemo biblijski riješiti tako što nećemo na dobro uzvratiti zlom (Postanak 50:21; Rimljanima 12:21). To je ključno želimo li svoju ljutnju pretvoriti u ljubav. Kako naša djela izlaze iz naših srca, tako se i naša srca mogu promijeniti našim djelima (Matej 5:43-48). To znači da se naši osjećaji prema nekome mogu promijeniti ako promijenimo način na koji postupamo s tom osobom.
Možemo biblijski riješiti ljutnju komunikacijom kojom želimo riješiti problem. U Efežanima 4:15, 25-32 nalazimo četiri osnovna pravila komunikacije:
1) Budite iskreni i govorite (Efežanima 4:15, 25). Ljudi nam ne mogu čitati misli. Moramo govoriti istinu u ljubavi.
2) Ostanite u tijeku (Efežanima 4:26-27). Ne smijemo dopustiti onome što nas muči da se gomila sve dok ne izgubimo kontrolu nad sobom. Vrlo je važno time se pozabaviti i podijeliti s drugom osobom što nas muči prije no što dotle dođe.
3) Napadnite problem, a ne osobu (Efežanima 4:29, 31). U ovom smislu, moramo zapamtiti koliko je važno da ne povisujemo ton (Izreke 15:1).
4) Akcija, a ne reakcija (Efežanima 4:31-32). Zbog naše pale naravi, prva reakcija nam je često grješna (s. 31). Vrijeme koje provedemo „brojeći do deset“ trebamo iskoristiti kako bismo razmislili o pobožnom načinu odgovora (s. 32) i kako bismo se podsjetili da se ljutnja mora koristiti za rješavanje problema, a ne za stvaranje još većih.
Na kraju, moramo djelovati kako bismo riješili naš dio problema (Djela 12:18). Ne možemo kontrolirati ponašanje ili odgovore drugih ljudi, ali možemo sa svoje strane unijeti potrebne promjene. Svladavanje nagle ćudi ne postiže se preko noći. No, molitvom, proučavanjem Biblije i oslanjanjem na Božjega Duha Svetoga, može se nadvladati bezbožna ljutnja. Isto kao što smo možda dopustili ljutnji da se ukorijeni u nama i postane navikom, tako moramo vježbati ispravne reakcije sve dok nam to ne prijeđe u naviku.
English
Što Biblija kaže o ljutnji?“
