Pitanje
Što Biblija kaže o nadoknadi?
Odgovor
Nadoknada je biblijski koncept, a postoje stihovi u Starom i Novom zavjetu koji otkrivaju Božje mišljenje na ovu temu. U Starom zavjetu, Izraelci su bili pod Zakonom, koji je određivao nadoknadu u različitim okolnostima: „Ukrade li tko vola, ili ovcu, i zakolje ga ili proda, neka vrati pet volova za vola, a za ovcu četiri ovce… jer on treba u potpunosti nadoknaditi štetu; ako nema ništa, neka ga se proda zbog njegove krađe. Ako se ukradeno nađe u njegovoj ruci živo, bio to vol, magarac ili ovca, neka nadoknadi dvostruko. Ako netko opustoši polje ili vinograd pustivši u nj svoju živinu i pase je u tuđem polju, neka to nadoknadi onim najboljim s vlastita polja i onim najboljim iz vlastita vinograda. Ako izbije požar i zahvati trnje, tako da zbog toga izgore snopovi žita ili žito u klasu, ili njiva, onaj tko je zapalio vatru neka nadoknadi štetu… Ako netko posudi što od svoga bližnjega i to se osakati, ili ugine… neka to svakako nadoknadi“ (Izlazak 22,1.3-6.14).
Levitski zakonik 6,2-5 pokriva druge situacije u kojima se vraća ukradena imovina, plus jedna petina vrijednosti. Također treba zapaziti u ovom odlomku da je nadoknada izvršena vlasniku imovine (ne vlastima ili bilo kojoj trećoj strani), a kompenzacija je trebala biti popraćena žrtvom za krivnju Gospodinu. Mojsijev zakon je, dakle, štitio žrtve krađe, iznude, prijevare i nemara zahtijevajući od počinitelja da nadoknade štetu. Iznos naknade varirao je od 100 do 500 posto gubitka. Nadoknada je trebala biti izvršena istog dana kada je krivac prinio svoju žrtvu pred Gospodina, što implicira da je ispravljanje odnosa s bližnjim jednako važno kao i pomirba s Bogom.
U Novom zavjetu imamo divan primjer Zakeja u Luki 19. Isus posjećuje Zakejev dom, a ljudi koji znaju glavnog carinika kao zlog i tlačitelja počinju mrmljati zbog Isusovog druženja s grešnikom (stih 7). „A Zakej ustade i reče Gospodinu: 'Evo, Gospodine, polovicu svoga imetka dajem siromasima; i ako sam ikome uzeo nešto na prijevaru, vraćam mu četverostruko.' I reče mu Isus: 'Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov. Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno'“ (s. 8-10). Iz Zakejevih riječi zaključujemo da je: 1) bio kriv jer je varao ljude, 2) osjećao grižnju savjesti zbog svojih prošlih postupaka, i 3) bio predan da nadoknadi štetu. Iz Isusovih riječi razumijemo da je: 1) Zakej bio spašen toga dana i da mu je grijeh oprošten, i 2) da je dokaz njegovog spasenja bilo i njegovo javno priznanje (vidi Rimljanima 10,10) i njegovo odricanje od sve nepošteno stečene dobiti . Zakej se pokajao, a njegova iskrenost bila je očita u njegovoj neposrednoj želji da sve nadoknadi. Ovdje je bio čovjek koji je bio ponizan i skrušen, a dokaz njegova obraćenja Kristu bila je njegova odluka da namiri, koliko god je to moguće, grijehe iz prošlosti.
Isto vrijedi za svakoga tko danas uistinu poznaje Krista. Iskreno pokajanje dovodi do želje da se isprave nepravde. Kad netko postane kršćanin, imat će želju rođenu iz dubokog uvjerenja da čini ono što je dobro, a to uključuje obnovu kad god je to moguće. Ideja „kad god je to moguće“ ključna je za zapamtiti. Postoje neki zločini i grijesi za koje nema odgovarajuće nadoknade. U takvim slučajevima, kršćanin bi trebao učiniti neki oblik nadoknade koji pokazuje pokajanje, ali u isto vrijeme, ne treba se osjećati krivim zbog nemogućnosti da izvrši punu nadoknadu. Nadoknada treba biti rezultat našeg spasenja – to nije uvjet za spasenje. Ako ste primili oproštenje grijeha po vjeri u Isusa Krista, svi su vam grijesi oprošteni, bez obzira na to jeste li se uspjeli iskupiti za njih ili ne.
English
Što Biblija kaže o nadoknadi?
