Pitanje
Što Biblija kaže o roditeljima koji ostavljaju nasljedstvo svojoj djeci?
Odgovor
Nasljedstvo je bio dar časti i podrške koji bi patrijarh dao svojim sinovima (a ponekad i kćerima). Namijenjeno je opskrbi i statusu obitelji. Većina događaja vezanih za nasljedstvo u prvoj polovici Starog zavjeta odnosi se na Boga koji je Izraelcima udijelio Obećanu zemlju – Nebeskog Oca koji se brine za svoje sinove i kćeri. Budući da je Bog dao zemlju pojedinim obiteljima, ljudi nisu smjeli trajno raspolagati svojom zemljom. Ako su ga trebali prodati, morali su ga vratiti tijekom godine jubileja (Levitski zakonik 25,23-38). Biblija je dala posebne smjernice za nasljeđivanje obiteljske imovine: najstariji sin trebao je naslijediti dvostruki dio (Ponovljeni zakon 21,15-17); ako nije bilo sinova, kćerima je bilo dopušteno naslijediti očevu zemlju (Brojevi 27,8); u nedostatku izravnih nasljednika, omiljeni sluga ili daljnji rođak je mogao naslijediti zemlju (Postanak 15,2; Brojevi 27,9-11). Ni u kakvom slučaju zemlja nije mogla prijeći u drugo pleme. Smisao prosljeđivanja zemlje bio je osigurati široj obitelji sredstva za potporu i opstanak. Nasljedstvo se podrazumijeva, a samo Izreke 13,22 govori posebno o tome.
Novi zavjet ne govori o fizičkom nasljeđu, već duhovnom nasljeđu. Zapravo, u Luki 12,13-21, Isus umanjuje važnost zemaljskog nasljeđa, objašnjavajući da to može dovesti do pohlepe i opsjednutosti bogatstvom. Mnogo je bolje skladištiti blago na nebu. Naše je nasljeđe, kao i kod Izraelaca, od Boga (Djela 20,32; Efežanima 1,11. 14. 18). I poput Abrahama (Hebrejima 11,8. 13) nećemo dobiti svoje nasljedstvo u ovom životu (1. Petrova 1,4). Što podrazumijeva to nasljedstvo? Psalam 37,11 i Matej 5,5 kažu da je to čitava zemlja. Jakovljeva 2,5 kaže da je to kraljevstvo Božje, a Hebrejima 11,16 ga naziva nebeskom zemljom. Prva Korinćanima 2,9 kaže da je tako divno da „oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.“ A Otkrivenje 21 opisuje novo nebo i novu zemlju u kojoj će Bog prebivati među svojim narodom i obrisati suze, tugovanje, bol i smrt.
Kao vjernici nismo vezani za starozavjetni Zakon. Umjesto toga trebamo slijediti dvije najveće zapovijedi – ljubiti Boga i ljubiti druge (Matej 22,34-40). Stari zavjet nudi praktične primjere kako ispuniti najveće zapovijedi. Što se tiče nasljeđivanja, to je primjer roditelja koji se brinu o svojoj obitelji nakon njihove smrti. U moderno doba to ne znači nužno zemlju, pa čak ni materijalno vlasništvo. To može uključivati prenošenje dobrog karaktera, osiguravanje obrazovanja djece ili osposobljavanje za zanimanje. No, kada većina ljudi pomisli na roditelje koji ostavljaju nasljedstvo svojoj djeci, to se odnosi na materijalnu imovinu. Biblija definitivno podržava ideju da roditelji trebaju ostaviti svoje materijalno vlasništvo/bogatstvo/imovinu svojoj djeci. Istodobno, roditelji se ne bi trebali osjećati obveznima štedjeti sve za nasljedstvo svoje djece, zanemarujući pritom sebe. To nikada ne bi trebalo biti pitanje krivnje ili obveze. Umjesto toga, to bi trebao biti čin ljubavi, posljednji način izražavanja svoje ljubavi i zahvalnosti djeci. Najvažnija je, međutim, odgovornost roditelja da osiguraju da djeca budu svjesna nasljedstva koje će dobiti ako slijede Krista. Roditelji trebaju poučiti svoju djecu o Božjim očekivanjima (Ponovljeni zakon 6,6-7; Efežanima 6,4) i dovesti svoju djecu Kristu (Marko 10,14). Na taj način roditelji mogu osigurati svoju djecu na najbolji mogući način.
English
Što Biblija kaže o roditeljima koji ostavljaju nasljedstvo svojoj djeci?
