Pitanje
Što Biblija kaže o oholosti?
Odgovor
Praktično u svakom slučaju kada Biblija spominje aroganciju, ponos ili oholost, to je ponašanje ili stav koji Bog mrzi. Biblija nam govori da su oni koji su oholi i imaju oholo srce odvratni Bogu: „Svatko tko je ohola srca, odvratan je GOSPODINU; premda 'ruka ruku mije', on neće ostati nekažnjen“ (Izreke 16,5). Od sedam stvari koje nam Biblija kaže da Bog mrzi, „oholi pogled“ prvo se navodi (Izreke 6,16-19). Sam Isus je rekao: „Ono što iz čovjeka izlazi, to onečisti čovjeka“, a zatim nastavlja nabrajati trinaest karakteristika onih koji su izvan Božje naklonosti, pri čemu oholost stoji uz seksualni nemoral i ubojstvo (Marko 7,20-23).
Postoje dva grčka oblika riječi „oholost“ koji se koriste u Novom zavjetu, a u suštini znače isto. Huperogkos znači „oteklina“ ili „pretjeranost“ kao što se koristi u „nadutim riječima“ (2. Petrova 2,18; Judina 1,16). Drugi je phusiosis, što znači „napuhanost duše“ ili „uzvišenost, ponos“ (2. Korinćanima 12,20). Dužnost je vjernika prepoznati da je arogantan ili pompozan stav suprotno od pobožnosti (2. Petrova 1,5-7). Oholost nije ništa više od otvorenog pokazivanja osjećaja vlastite važnosti (2. Timoteju 3,2). To je slično načinu razmišljanja „sve je o meni“ koji kaže: „Svijet se vrti oko mene" (Izreke 21,24).
Umjesto oholosti, Biblija nas uči suprotno. Prva Korinćanima 13,4 kaže: „Ljubav je strpljiva i dobrostiva; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se.“ Kršćani su pozvani pokazati ljubav; arogancija je suprotna toj ljubavi. Rimljanima 12,3 kaže: „Jer po milosti koja mi je dana, svakomu od vas velim: Nemojte misliti o sebi više negoli treba misliti, nego mislite trijezno, kako je već kome Bog dodijelio mjeru vjere.“ Ne možemo biti arogantni dok istovremeno imamo božansku poniznost.
Hvalisavost i stav „ja sam bolji od tebe“ aludira na zastrašivanje i uništava naše odnose s drugima. Međutim, Isus nas je učio da druge stavljamo ispred sebe: „Ali neka ne bude tako među vama. Nego, tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. I tko god od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.“ Ako su naši stavovi oholi, nećemo dobro služiti drugima.
Apostol Pavao ponovio je te iste osjećaje u svom pismu crkvi u Filipima: „Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe“ (Filipljanima 2,3). Ovo je veliki kontrast u odnosu na natjecateljsku prirodu našeg današnjeg svijeta i sigurno nam ne ostavlja prostora za arogantnost. Tamo gdje nas svijet tjera da težimo dostizanju vrha bez obzira na cijenu i da budemo ponosni kad to postignemo, Isus nam zapovijeda da budemo drugačiji: „Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Luka 14,11; usp. Jakovljeva 4,6). Naš primarni cilj, bez obzira na razinu svjetovnog uspjeha kojeg imamo, je proslavljanje Boga (Kološanima 3,17. 23).
Što se tiče našeg odnosa prema Bogu i bližnjima, Bog nam daje dva obećanja. Prvo, da će oholi biti kažnjeni (Izreke 16,5; Izaija 13,11), i drugo, „Blagoslovljeni su siromašni u duhu: jer njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Matej 5,3). Jer, uistinu, „Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost“ (1. Petrova 5,5; usp. Izreke 3,34).
English
Što Biblija kaže o oholosti?
