Pitanje
Što Biblija kaže o podmićivanju/davanju ili primanju mita?
Odgovor
Mito je novac, usluga ili druga naknada koja se daje u zamjenu za nečiji utjecaj protiv onoga što je istinito, ispravno ili pravedno. Biblija jasno kaže da je davanje ili primanje mita zlo.
Božji zakon, dan Mojsiju za izraelski narod, zabranjuje uzimanje mita, „jer dar zasljepljuje mudre i izopačuje riječi pravednikâ“ (Izlazak 23,8). Isto se pravilo ponavlja u Ponovljenom zakonu 16,19: „Nemoj izvrtati osudu; nemoj biti pristran ni prema kome i ne uzimaj dar: jer dar zasljepljuje oči mudrih i izopačuje riječi pravednih.“ Negativni učinci uzimanja mita jasno se ocrtavaju u ova dva stiha. Podmićivanje izopačuje pravdu. Ima zasljepljujući utjecaj na mudrost i razbor. Zamagljuje istinu i izvrće ili izokreće riječi onih koji bi bili pravedni u Božjim očima.
Zakon je otišao još dalje u slučaju mita koje uključuje ubojstvo nedužne osobe. Sudac koji uzima mito da osudi na smrt nedužnu osobu bio bi jednako kriv kao i plaćeni ubojica – trebao je biti „proklet" (Ponovljeni zakon 27,25). Bilo je slučajeva u kojima se ovaj zakon protiv podmićivanja kršio, s katastrofalnim učinkom. Dvojica muškaraca koji su svjedočili protiv Nabota (1. Kraljevima 21,4-16) i oni koji su svjedočili protiv Stjepana (Djela 6,8-14) vjerojatno su bili podmićeni; u oba slučaja ubijen je nedužan čovjek. Kada visoki dužnosnici daju i primaju mito, to uzrokuje zlo u društvu. „Kralj pravednim sudom utvrđuje zemlju, a obara je onaj koji prima darove“ (Izreke 29,4). Podmićivanje je jedna od karakteristika korumpiranog društva.
Izaija je prorokovao protiv zla Izraela kada su se okrenuli od jedinog pravog Boga i Njegovih zakona. Izaija je usporedio grad Jeruzalem s nevjernom bludnicom; grad je nekoć bio pun pravde, ali je postao mjesto pobune, ubojstava i lopovluka. Njezini su vođe bili oni koji su voljeli mito i jurili za novcem koji im je donosio mito (Izaija 1,2-23). Narod Izraela nije trebao slijediti puteve zla, već je trebao oponašati Boga u međusobnom ophođenju: „Jer GOSPODIN, Bog vaš, Bog je nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, velik Bog, moćan i strašan, koji nije pristran ni prema kome niti uzima mito“ (Ponovljeni zakon 10,17).
Najgnusniji primjer mita u Bibliji je trideset srebrnjaka koje je Juda primio da izda Gospodina Isusa. Izravna posljedica Judine izdaje bila je da je Isus uhićen i razapet. Na kraju je čak i Juda shvatio da je njegovo primanje mita zlo. Ali kada je pokušao vratiti novac svećeničkim glavarima i starješinama, oni su ga odbili, nazvavši ga onim što jest – „krvavim novcem“ (Matej 27,3-9).
Dalila je bila podmićena da uhvati Samsona u zamku (Suci 16,5). Samuelovi sinovi obeščastili su svoju dužnost uzimajući mito (1. Samuelova 8,3). Zli Haman podmitio je kralja Ahasvera u pokušaju da uništi Židove u Perziji (Estera 3,9). Feliks je ostavio Pavla u zatvoru, nadajući se da će primiti mito od Pavla (Djela 24,26). A vojnike zadužene za čuvanje Isusovog groba podmitili su svećenički glavari i starješine da šire laž o nestanku Isusova tijela (Matej 28,12-15). U svakom slučaju, oni koji su primali mito nisu marili ni za istinu ni za pravdu.
English
Što Biblija kaže o podmićivanju/davanju ili primanju mita?
