Pitanje
Što Biblija kaže o poniznosti?
Odgovor
Biblija opisuje poniznost kao krotkost, umanjivanje i odsutnost sebe. Grčka riječ prevedena kao „poniznost“ u Kološanima 3,12 i drugdje doslovno znači „poniznost uma“, stoga vidimo da je poniznost stav srca, a ne samo vanjsko ponašanje. Netko može izvanjski pokazati poniznost, ali i dalje imati srce puno ponosa i arogancije. Isus je rekao da će oni koji su „siromašni duhom“ imati kraljevstvo nebesko (Matej 5,3). Biti siromašan duhom znači da će samo oni koji priznaju apsolutni bankrot duhovne vrijednosti naslijediti vječni život. Dakle, poniznost je preduvjet za kršćanina.
Kada dođemo Kristu kao grešnici, moramo doći u poniznosti. Priznajemo da smo siromasi i prosjaci koji mu ništa ne nude osim našeg grijeha i naše potrebe za spasenjem. Prepoznajemo naš nedostatak zasluga i našu potpunu nesposobnost da se spasimo. Onda kada On ponudi Božju milost i milosrđe, mi to prihvaćamo u poniznoj zahvalnosti i predajemo svoje živote Njemu i drugima. „Umiremo sebi“ kako bismo mogli živjeti kao nova stvorenja u Kristu (2. Korinćanima 5,17). Nikada ne zaboravljamo da je On zamijenio našu bezvrijednost za svoju beskrajnu vrijednost, naš grijeh za svoju pravednost, a život koji sada živimo, živimo vjerom u Sina Božjeg koji nas je ljubio i dao sebe za nas (Galaćanima 2,20) . To je istinska poniznost.
Biblijska poniznost nije potrebna samo za ulazak u kraljevstvo, potrebno je također biti velik u kraljevstvu (Matej 20,26-27). Tu nam je Isus uzor. Baš kao što On nije došao da bude služen, nego da služi, tako se i mi moramo posvetiti služenju drugima, smatrajući njihove interese iznad svojih (Filipljanima 2,3). Ovaj stav isključuje sebičnu ambiciju, uobraženost i svađu koja dolazi sa samoopravdanjem i samoobranom. Isus se nije sramio poniziti se kao sluga (Ivan 13,1-16), čak ni do smrti na križu (Filipljanima 2,8). U svojoj poniznosti uvijek je bio poslušan Ocu i tako bi ponizni kršćanin trebao biti voljan ostaviti po strani svu sebičnost i podložiti se u poslušnosti Bogu i Njegovoj Riječi. Prava poniznost proizvodi pobožnost, zadovoljstvo i sigurnost.
Bog obećava dati milost poniznima, dok se protivi oholima (Izreke 3,34; 1. Petrova 5,5). Stoga moramo priznati i odbaciti ponos. Ako se uzdižemo, postavljamo se nasuprot Bogu koji će nas, u svojoj milosti i za naše dobro, poniziti. Ali ako se ponizimo, Bog nam daje više milosti i uzvisuje nas (Luka 14,11). Uz Isusa, Pavao nam također treba biti primjer poniznosti. Unatoč velikim darovima i razumijevanju koje je primio, Pavao je sebe vidio kao „najmanjeg od apostola“ i „najvećeg među grešnicima“ (1. Timoteju 1,15; 1. Korinćanima 15,9). Poput Pavla istinski ponizni će se hvaliti Božjom milošću i križem, a ne samopravednošću (Filipljanima 3,3-9).
English
Što Biblija kaže o poniznosti?
