Pitanje
Što Biblija kaže o silovanju?
Odgovor
Biblija govori o pitanju silovanja. Očekivano, kada Biblija spominje zločin silovanja, to je prikazano kao grubo kršenje Božjeg plana za postupanje s ljudskim tijelom (Postanak 34). Biblija osuđuje silovanje kad god se spomene. Na primjer, postoji određeni odlomak u zakonima danim izraelskoj naciji prije ulaska u Obećanu zemlju pod Jošuinim vodstvom. Ovaj odlomak (Ponovljeni zakon 22,13-29) izravno je govorio protiv prisiljavanja žene na seksualni odnos protiv njezine volje, ili onoga što danas poznajemo kao silovanje. Ova je zapovijed trebala zaštititi žene i izraelsku naciju od počinjenja grešnih djela.
Ponovljeni zakon 22,25-27 navodi kaznu koju je Mojsijev zakon zahtijevao za muškarca koji bi silovao zaručenu ženu. Muškarac je trebao biti ubijen kamenovanjem dok se žena smatrala nevinom. Iako je Mojsijev zakon bio za narod Izraela za vrijeme Mojsija, načelo je jasno da je silovanje grešno u Božjim očima i da je prema Zakonu dovelo do najekstremnije moguće kazne – smrti za silovatelja.
Postoje neki teški odlomci u Starom zavjetu koji se odnose na ovo pitanje. Jedan je Ponovljeni zakon 22,28-29: „Ako neki muškarac nađe djevojku koja je djevica, ali nije zaručena, i uhvati je te legne s njom, i otkrije ih se, neka tada muškarac koji je legao s njom dade djevojčinu ocu pedeset šekela srebra i neka mu ona bude ženom; budući da ju je ponizio, ne može je otpustiti u sve svoje dane.“ Ako žrtva silovanja nije bila zaručena, onda se silovatelj suočavao s raznim posljedicama.
Moramo vidjeti Ponovljeni zakon 22,28-29 kroz prizmu drevne kulture. U to su vrijeme društvene konvencije loše tretirale žene. Nisu mogle posjedovati imovinu. Nisu mogle dobiti posao da se uzdržavaju. Ako žena nije imala oca, muža ili sina, nije imala pravnu zaštitu. Njezine opcije bile su ropstvo ili prostitucija. Ako neudata žena nije bila djevica, bilo joj je izuzetno teško udati se. Ako nije bila za udaju, njezin otac nije imao mnogo koristi od nje.
Božja kazna za silovatelja djevice – novčana kazna i doživotna odgovornost – osmišljena je da spriječi silovanje tako što će silovatelja smatrati odgovornim za svoja djela. Uništio joj je život; njegova je odgovornost bila uzdržavati je do kraja njezina života. Ovo možda ne zvuči pošteno modernim ušima, ali mi ne živimo u istoj kulturi kao oni. U 2. Samuelovoj 13, princ Amnon je silovao svoju polusestru, Tamaru. Užas i sram što je zlostavljana, a još neudana, natjerali su Tamaru da ga moli da je oženi (njezinog polubrata!), čak i nakon što ju je odbio. A njezin rođeni brat, Abšalom, bio je toliko zgrožen situacijom da je ubio Amnona. Toliko se tada visoko cijenilo djevičanstvo kod žena.
Kritičari Biblije također ukazuju na Brojeve 31 (i slične odlomke) u kojima je Izraelcima bilo dopušteno da zarobe žene iz naroda koje su osvojili. Kritičari kažu da je to primjer biblijskog odobravanja ili čak promicanja silovanja. Međutim, odlomak ne govori ništa o silovanju zarobljenih žena. Pogrešno je pretpostaviti da su zarobljene žene trebale biti silovane. Vojnicima je naređeno da očiste sebe i svoje zarobljenike (19. stih). Silovanje bi prekršilo ovu zapovijed (vidi Levitski zakonik 15,16-18). Žene koje su bile zarobljene nikad se ne nazivaju seksualnim objektima. Jesu li se zarobljenice vjerojatno na kraju udale među Izraelce? Da. Ima li ikakvih pokazatelja da su žene bile prisiljene na silovanje ili seksualno ropstvo? Apsolutno ne.
U Novom zavjetu silovanje se ne spominje izravno, ali u tadašnjoj židovskoj kulturi silovanje bi se smatralo seksualnim nemoralom. Isus i apostoli govorili su protiv seksualnog nemorala, čak su ga ponudili kao opravdanu osnovu za razvod (Matej 5,32).
Nadalje, Novi zavjet jasno kaže da se kršćani trebaju pokoravati zakonima svojih vladajućih vlasti (Rimljanima 13). Ne samo da je silovanje moralno pogrešno; također je pogrešno prema zakonima zemlje na većini mjesta. Kao takvo, svatko tko bi počinio ovaj zločin trebao bi očekivati da će platiti posljedice, uključujući uhićenje i zatvor.
Žrtvama silovanja moramo pružiti mnogo brige i suosjećanja. Božja Riječ često govori o pomaganju onima koji su u potrebi i u ranjivim situacijama. Kršćani bi trebali biti uzor Kristove ljubavi i suosjećanja pomažući žrtvama silovanja na bilo koji mogući način.
Ljudi su odgovorni za grijehe koje počine, uključujući silovanje. Međutim, nitko nije izvan Božje milosti. Čak i onima koji su počinili najteže grijehe, Bog može oprostiti ako se pokaju i odvrate od svojih zlih puteva (1. Ivanova 1,9). To ne uklanja potrebu za kaznom prema zakonu, ali može ponuditi nadu i put u novi život.
English
Što Biblija kaže o silovanju?
