Pitanje
Što Biblija kaže o stavu?
Odgovor
Pišući iz zatvorske ćelije u Rimu, apostol Pavao je napisao o stavu koji kršćanin treba imati: „Samo se vladajte dostojno Kristova evanđelja…“ (Filipljanima 1,27). Ovo znači bez obzira može li Pavao doći posjetiti Filipljane ili ne. Pavao je dao ovu uputu: „…došao ja i vidio vas ili bio nenazočan, mogu čuti za vas da čvrsto stojite u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za vjeru evanđelja“ (Filipljanima 1,27). Bez obzira na neočekivane smetnje, frustracije ili poteškoće koje nam se nađu na putu, trebamo odgovoriti Kristovim stavom. Trebamo čvrsto stajati i težiti vjeri. Pavao je kasnije napisao: „Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu“ (Filipljanima 2,5). On govori o pokazivanju poniznosti i nesebičnosti u odnosima. Također nas potiče u Efežanima 5,1 da budemo „Božji nasljedovatelji, kao djeca ljubljena“. Kao što djeca vole oponašati ono što vide i ponavljati ono što čuju; mi smo također zaduženi da oponašamo i modeliramo Kristovo ponašanje i da budemo jasni odrazi Gospodina (Matej 5,16).
Isus je zadržao savršen stav u svakoj situaciji. U vezi svega se molio i ni o čemu nije brinuo. I mi bismo trebali tražiti Božje vodstvo u vezi svakog aspekta našeg života i dopustiti mu da izvede svoju savršenu volju. Isusov stav nikada nije bio obrambeni ili obeshrabrujući. Njegov je cilj bio ugoditi Ocu, a ne postići vlastiti plan (Ivan 6,38). Usred kušnji bio je strpljiv. Usred patnje bio je pun nade. Usred blagoslova bio je ponizan. Čak i usred ismijavanja, zlostavljanja i neprijateljstva „nije prijetio, nego se prepustio onomu koji sudi pravedno“ (1. Petrova 2,23).
Kad Pavao piše da naše mišljenje „bude isto koje bijaše i u Kristu Isusu“, u prethodna dva stiha sažima kakvo je to mišljenje: nesebičnost, poniznost i služenje. „Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe. Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih“ (Filipljanima 2,3-4). Drugim riječima, stav koji bi kršćanin trebao odražavati je onaj koji je usredotočen na potrebe i interese drugih. Nesumnjivo, to nam nije u prirodi. Kada je Krist došao na svijet, uspostavio je potpuno novi stav prema odnosima s drugima. Jednog dana kada su se Njegovi učenici raspravljali među sobom o tome tko će biti najveći u Njegovom kraljevstvu, Isus je rekao: „Znate da vladari pogana gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima. No među vama neće biti tako; nego, tko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj; i tko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga; kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge“ (Matej 20,25-28). Isus nas uči da, kada postanemo zaokupljeni onim što se tiče nas, to može izazvati sukobe i druge probleme s ljudima koje poznajemo. Umjesto toga, Bog želi da imamo ozbiljan, brižan stav uključenosti u ono što se tiče drugih.
Pavao govori više o ovom Kristovom stavu u svojoj poslanici crkvi u Efezu: „…da odložite prijašnje ponašanje staroga čovjeka, koji je iskvaren u varavim požudama, i obnavljate se u duhu svoga uma; i da se odjenete u novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti“ (Efežanima 4,22-24). Mnoge današnje religije, uključujući New Age filozofije, promiču staru laž da smo božanski ili da možemo postati bogovi. Ali istina je da nikada nećemo postati Bog, pa čak ni bog. Sotonina najstarija laž bila je obećanje Adamu i Evi da će, poslušaju li njegov savjet, „biti kao bogovi“ (Postanak 3,5).
Svaki put kada pokušavamo kontrolirati svoje okolnosti, budućnost i ljude oko sebe, samo pokazujemo da želimo biti bogovi. Ali moramo shvatiti da kao stvorenja nikada nećemo biti Stvoritelj. Bog ne želi da pokušavamo postati bogovi. Umjesto toga želi da postanemo poput Njega, preuzimajući Njegove vrijednosti, Njegove stavove i Njegov karakter. Svrha nam je da se „obnavljamo u duhu svoga uma; i da se odjenemo u novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti“ (Efežanima 4,23-24).
Konačno, uvijek moramo imati na umu da Božji krajnji cilj za Njegovu djecu nije naša udobnost, već preobrazba našeg uma u pobožni stav. On želi da duhovno rastemo, da postanemo poput Krista. To ne znači izgubiti svoju osobnost ili postati bezumni klonovi. Kristolikost znači preobrazba naših umova. Ponovno nam Pavao govori: „I ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma: da možete prosuditi što je to dobra i ugodna i savršena volja Božja“ (Rimljanima 12,2).
Božja je volja da razvijemo način razmišljanja opisan u Isusovim blaženstvima (Matej 5,1-12), da iskazujemo plod Duha (Galaćanima 5,22-23), da oponašamo načela u Pavlovom velikom poglavlju o ljubavi (1. Korinćanima 13), te da nastojimo svoj život oblikovati prema Petrovim karakteristikama učinkovitog i produktivnog života (2. Petrova 1,5-8).
English
Što Biblija kaže o stavu?
