Pitanje
Što Biblija kaže o tuzi?
Odgovor
Biblija daje mnogo primjera tuge kao posljedice pada i primjenu načina na koje možemo proslaviti Boga svojom tugom. Tuga je izravna ili neizravna posljedica grijeha, a budući da živimo u palom svijetu, grijeh je uobičajen dio života (Psalam 90,10). Psalmi su puni Davidovog izlijevanja tuge svoga srca Bogu. Poput Davida, često osjećamo da nas je Bog napustio u našim trenucima tuge uzrokovane onima koji nas odbacuju i protive nam se. „Dokle ću nositi savjet u duši imajući svakodnevno žalost u srcu? Dokle će se neprijatelj moj dizati nada mnom?“ (Psalam 13,2). Ali Bog je uvijek vjeran, i kako David zaključuje, naše pouzdanje u Boga nikada nije neutemeljeno. „No ja sam se pouzdao u tvoje milosrđe; srce će se moje radovati tvome spasenju. Pjevat ću GOSPODINU, jer je dobrostivo sa mnom postupio“ (Psalam 13,5-6).
U Psalmu 16, David se raduje svojoj sudbini kao sljedbenika jedinog, pravog Boga, uključujući „krasnu baštinu“ (s. 6), te radost, veselje i sigurnost (s. 9), dok će se onima koji odbacuju Boga i slijede druge bogove umnožiti žalost (s. 4). Ali David je također pretrpio poveću tugu kada se našao izvan Božjih blagoslova zbog grijeha. „Jer život moj troši se u žalosti i godine moje u jecanju: iscrpila se snaga moja zbog bezakonja mojega, i kosti mi propadaju“ (Psalam 31,10). Ali već u sljedećem psalmu, David se raduje Božjem milosrđu koji oprašta onima koji mu dolaze u pokajanju. Davidova se tuga pretvara u umnoženi blagoslov: „Blagoslovljen je onaj kome je oprošten prijestup, onaj kome je grijeh pokriven. Blagoslovljen je čovjek kome GOSPODIN ne uračunava krivicu i u čijem duhu nema prijevare“ (Psalam 32,1-2). U Psalmu 32,10, David sažima pitanje tuge i žalosti zbog grijeha: „Mnoge će nevolje imati bezbožnik: no onoga tko se uzda u GOSPODINA, milost će okruživati.“
Prispodoba o izgubljenom sinu u Luki 15,11-24 također nam pokazuje kako se trebamo nositi s tugom uzrokovanom grijehom. Karakteristike pokajanja su osvjedočenje o grijehu, priznanje grijeha Bogu i drugima koji su pogođeni grijehom, želja i pokušaj nadoknade, odvraćanje od grešnih putova i slijeđenje pobožnosti. Naš bi grijeh trebao dovesti do bogobojaznosti koja se brzo pretvara u pokajanje (2. Korinćanima 7,10).
Naravno, nije sva tuga uzrokovana grijehom koji počinimo. Ponekad je to samo život u svijetu koji je proklet grijehom među palim stvorenjima. Job je bio onaj koji je doživio veliku žalost i tugu bez svoje krivnje. Njegovo bogatstvo i desetero djece odjednom su mu oduzeti, ostavljajući ga da sjedi na gomili pepela prekriven čirevima i ranama (Job 1–3). Da bi njegova bijeda bila veća, njegova tri „prijatelja“ došla su ga utješiti optužujući ga da griješi protiv Boga. Zašto bi se inače, razmišljali su, čovjek našao u takvim okolnostima? Ali kao što je Bog otkrio Jobu i njegovim prijateljima, ponekad Bog uzrokuje ili dopušta okolnosti koje uzrokuju žalost i tugu u našim životima za svoje svete svrhe. A ponekad nam također Bog čak ni ne objašnjava svoje razloge (Job 38–42).
Psalmist nam kaže: „Put Božji je savršen“ (Psalam 18,30). Ako su Božji putovi „savršeni“, onda možemo vjerovati da je sve što On čini – i što god dopušta – također savršeno. Ovo nam se možda ne čini mogućim, ali naš um nije Božji um. Istina je da ne možemo očekivati da ćemo savršeno razumjeti Njegov um, jer nas On podsjeća: „Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi', govori GOSPODIN. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli“ (Izaija 55,8-9). Ponekad Božja savršena volja uključuje tugu i žalost za Njegovom djecom. Ali možemo se radovati jer On nikada ne dopušta kušnju iznad naše sposobnosti da ju podnesemo (1. Korinćanima 10,13) i na kraju će sve učiniti za dobro onih koji ga ljube, kako bismo bili sličniji Njegovu Sinu (Rimljanima 8,28-29).
Nikada nije doživljena veća patnja od one koju je prošao Isus, „čovjek boli i vičan patnji“ (Izaija 53,3). Njegov je život bio jedan kontinuirani niz boli, od kolijevke do križa. Od djetinjstva život mu je bio u opasnosti od Heroda, i Njegovi su ga roditelji morali uzeti i pobjeći u Egipat (Matej 2,19-20). Cijelu Njegovu službu karakterizirala je tuga koju je osjećao zbog tvrdoće i nevjere ljudskih srca, zbog protivljenja vjerskih vođa, pa čak i zbog nestalnosti Njegovih vlastitih učenika, a da ne spominjemo Sotonina iskušenja. Noć prije svog raspeća bio je „nasmrt žalostan“, dok je razmišljao o nadolazećem gnjevu i pravdi Božjoj koja će se obrušiti na Njega kad bude umirao za svoj narod (Matej 26,38). Njegova je agonija bila tako velika da mu je znoj bio poput velikih kapi krvi (Luka 22,44). Naravno, najveća tuga u Njegovom životu bila je kada je na križu Njegov Otac sakrio svoje lice od Sina, zbog čega je Isus povikao u agoniji: „Zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46). Sigurno se nijedna tuga koju je doživio bilo tko od nas ne može usporediti s onom Spasitelja.
Ali baš kao što je Isus vraćen zdesna svome Ocu nakon što je podnio tugu, tako možemo biti sigurni da se kroz teškoće i vremena tuge Bog služi nedaćama kako bi nas učinio sličnijima Kristu (Rimljanima 5,3-5; 8,28). -29; Jakovljeva 1,2-4; Hebrejima 12,10). On je s nama u našoj tuzi i suosjeća s našom patnjom (Hebrejima 4,15). Možemo svoje brige prepustiti Njemu i pouzdati se u Njegovu ljubav prema nama (1. Petrova 5,7). Možda ne razumijemo, ali možemo počivati u Njegovim vjernim rukama i izraziti mu svoju tugu (Psalam 58,6). Imamo i Kristovu obitelj s kojom možemo podijeliti svoj teret (Galaćanima 6,2; Rimljanima 12,15). Ne bismo se trebali izolirati u svojoj tuzi, već možemo tugovati jedni s drugima i ohrabrivati jedni druge (Hebrejima 10,24-26; Efežanima 5,19-20). Iako život među grešnim čovječanstvom u ovom svijetu nikada neće biti savršen, znamo da je Bog vjeran i da će, kada se Krist vrati, tuga biti zamijenjena radošću (Izaija 35,10). Ali u međuvremenu koristimo svoju tugu da proslavimo Boga (1. Petrova 1,6-7) i počivamo u milosti i miru Gospodina Boga Svemogućeg.
English
Što Biblija kaže o tuzi?
