Pitanje
Što Biblija kaže o ustrajnosti?
Odgovor
Biblija mnogo toga govori o ustrajnosti u nekoliko različitih konteksta. Jasno je da Sveto pismo uči da će oni koji „pobijede“ i ustraju u vjeri baštiniti vječni život (Otkrivenje 2,7). Ova se istina također izražava u Kološanima 1,23 gdje vidimo da će ljudi biti sveti, besprijekorni i usavršeni „ako nastave u vjeri utemeljeni i učvršćeni, neodvojivi od nade evanđelja“. Stoga bi se svi kršćani trebali složiti da su oni koji su u konačnici spašeni oni koji ustraju i nastavljaju vjerovati evanđelju.
Postoje dva vrlo različita pogleda po pitanju ustrajnosti svetih među kršćanima. Prvo je arminijansko gledište da je moguće da se pravi kršćani odvrate od Boga i ne ustraju. To je u skladu s konceptom spasenja koji u središtu ima čovjekovu „slobodnu volju“. Logički proizlazi da, ako je čovjekov izbor „slobodne volje“ odlučujući čimbenik njegova spasenja, tada bi također bilo moguće da taj čovjek kasnije odluči odbaciti Boga i time izgubiti svoje spasenje.
Međutim, Biblija jasno uči da smo „nanovo rođeni“ po Duhu Svetom, što rezultira našim dolaskom do vjere u Krista. Svi koji su „nanovo rođeni“ imaju vječnu sigurnost i ustrajat će. Doktrina o ustrajnosti svetih utemeljena je na obećanju da će „onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Isusa Krista“ (Filipljanima 1,6) i Isusovoj izjavi da „svi koje mi daje Otac doći će k meni“ i „da od svega što mi je dao ne izgubim ništa“ (Ivan 6,37. 39).
Osim koncepta ustrajnosti u pogledu spasenja, postoje biblijski poticaji da ustrajemo u kršćanskom životu. U svojim pastoralnim poslanicama Timoteju, apostol Pavao podsjeća mladog pastora: „Pripazi na samoga sebe i na nauk. Ustraj u tome; jer ćeš, čineći to, spasiti i sebe i one koji te slušaju“ (1. Timoteju 4,16). Timotejev karakter bio je pobožnog čovjeka, a njegova je doktrina bila zdrava i biblijska. Pavao ga je upozorio da na oboje dobro pazi i ustraje u njima jer – a ovo je upozorenje svim kršćanima – ustrajnost u pobožnom životu i vjerovanju u istinu uvijek prati istinsko obraćenje (Ivan 8,31; Rimljanima 2,7).
Daljnji poticaji da ustrajemo u kršćanskom životu dolaze od Jakova, koji nas upozorava da budemo „izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji“ jer oni koji slušaju, ali ne čine, zavaravaju sami sebe. „A tko god se zagleda u savršeni zakon slobode i u njemu ustraje… blagoslovljen će biti u svome djelovanju“ (Jakovljeva 1,22-25). Ovdje se misli da će kršćanin koji ustraje u pobožnosti i duhovnim disciplinama biti blagoslovljen samim činom ustrajnosti. Što više ustrajemo u kršćanskom životu, to nam Bog daje više svojih blagoslova, čime nam omogućuje da nastavimo ustrajati. Psalmist nas podsjeća da je velika nagrada u ustrajnosti u kršćanskom životu. U držanju Božjih zapovijedi postoji „velika nagrada“ za naše duše (Psalam 19,11), duševni mir, čista savjest i svjedočanstvo svijetu koji su rječitiji od mnogih riječi.
Jakov nas također potiče da ustrajemo „pod kušnjama“ jer će oni koji ustraju biti blagoslovljeni i primit će „vijenac života“ koji je Bog obećao (Jakovljeva 1,12). Kao što će pravi vjernik biti vječno siguran u svoje spasenje, njegova će vjera također ustrajati u nevolji, bolesti, progonstvu i drugim životnim kušnjama koje zadese sve vjernike. Ako želimo živjeti pobožnim životom u Kristu, bit ćemo progonjeni (2. Timoteju 3,12), ali vjernici će ustrajati, očuvani snagom Duha Svetoga koji je jamstvo našega spasenja i koji će nas držati „postojanima do svršetka“, ustrajući kako bismo bili „besprigovorni u dan našega Gospodina Isusa Krista“ (1. Korinćanima 1,8).
English
Što Biblija kaže o ustrajnosti?
