Pitanje
Zašto je važno vjerovati u biblijsku nepogrešivost?
Odgovor
Živimo u vremenu koje obično slegne ramenima kada naiđe na pogrešku. Umjesto da pita, poput Pilata: „Što je istina?“, postmoderni čovjek kaže: “Ništa nije istina” ili možda: “Postoji istina, ali mi je ne možemo znati.” Navikli smo se na to da nam ljudi lažu, a mnogima ne smeta lažna misao da i Biblija sadrži greške.
Doktrina o biblijskoj nepogrešivosti iznimno je važna jer istina je bitna. Ovo pitanje odražava se na Božji karakter i temeljno je za naše razumijevanje svega što Biblija poučava. Evo nekoliko razloga zbog kojih bismo apsolutno trebali vjerovati u biblijsku nepogrešivost:
1. Biblija za sebe tvrdi da je savršena. “Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno” (Ps 12:7). “Savršen je Zakon Jahvin” (Ps 19:8). “Svaka je Božja riječ prokušana” (Izr 30:5 KJV). Ove tvrdnje o prokušanosti i savršenstvu su apsolutne izjave. Primijetite da ne kaže da je Božja riječ “većinom” prokušana ili da je Sveto pismo “gotovo” savršeno. Biblija tvrdi potpuno savršenstvo, ne ostavljajući mjesta za teorije o „djelomičnom savršenstvu“.
2. Biblija stoji ili pada kao cjelina. Ukoliko bi se stalno otkrivalo da neke velike novine sadrže pogreške, uskoro bi bile diskreditirane. Ništa se ne bi promijenilo ako bismo rekli: „Sve pogreške nalaze se na trećoj stranici.” Kako bi novine bile pouzdane u bilo kojem svom dijelu, moraju se pridržavati činjenica u svakom dijelu. Na isti način, ukoliko Biblija nije točna kada govori o geologiji, zašto bismo trebali vjerovati njenoj teologiji? Ili je pouzdan dokument ili nije.
3. Biblija je odraz svog Autora. Sve su knjige odraz svojih autora. Bibliju je napisao Bog djelujući kroz ljudske autore u procesu koji zovemo „nadahnuće“. „Svako je Pismo od Boga nadahnuto” (2. Tim 3:16). Vidi također 2. Petrovu 1:21 i Jeremiju 1:2.
Vjerujemo da je Bog koji je stvorio svemir sposoban napisati knjigu, a Bog koji je savršen može napisati savršenu knjigu. Pitanje nije samo „Sadrži li Biblija greške?” nego “Može li Bog pogriješiti?” Ukoliko Biblija sadrži činjenične greške, onda Bog ne zna sve i može mu se dogoditi greška. Ukoliko Biblija sadrži nepouzdane informacije, onda Bog nije istinit, nego je lažac. Ukoliko Biblija sadrži proturječja, onda je Bog autor zbrke. Drugim riječima, ukoliko biblijska nepogrešivost nije istinita, onda Bog nije Bog.
4. Biblija sudi nas, a ne obrnuto. “Riječ Božja… može suditi nakane i misli srca” (Heb 4:12). Primijetite odnos između „srca” i „Riječi”. Riječ ispituje: srce biva ispitano. Odbaciti dio Riječi iz bilo kojega razloga znači preokrenuti taj proces. Mi postajemo ispitivači, a riječ se mora pokoriti našem „nadmoćnom uvidu”. No ipak, Bog kaže: „O čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarati Bogu?” (Rim 9:20).
5. Biblijska poruka mora se uzeti kao cjelina. Pred nama se ne nalazi mješavina doktrina iz kojih možemo slobodno birati. Mnogim se ljudima sviđaju stihovi u kojima piše da ih Bog voli, ali ne vole stihove u kojima piše da će Bog suditi grešnike. Međutim, ne možemo birati ono što nam se sviđa o Bibliji, a ostalo odbaciti. Ukoliko Biblija griješi po pitanju pakla, na primjer, onda zašto bi imala pravo po pitanju raja, ili bilo čega drugog? Ako Biblija ne iznosi točne detalje u pogledu povijesti, onda možda ne bismo trebali vjerovati ni detaljima o spasenju. Ukoliko je priča o Joni mit, onda je to možda i priča o Isusu. Naprotiv, Bog je rekao ono što je rekao, a Biblija nam predstavlja punu sliku Božjega karaktera. “Dovijeka, o Jahve, tvoja riječ ostaje, stalna poput nebesa” (Ps 119:89).
6. Biblija je naše jedino mjerilo za vjeru i praksu. Ukoliko ona nije pouzdana, onda na čemu trebamo temeljiti svoja vjerovanja? Isus traži naše povjerenje, a to uključuje povjerenje u ono što kaže u svojoj Riječi. Ivan 6:67-69 je divan odlomak. Isus je upravo svjedočio odlasku mnogih koji su tvrdili da ga slijede. Potom se okreće dvanaestorici apostola i pita: „Zar ćete i vi otići?” Nato Petar odgovara u ime svih ostalih i kaže: „Gospodine, komu ćemo otići? ... Ti imaš riječi vječnoga života.” Neka bismo i mi imali jednako pouzdanje u Gospodina i njegove riječi života.
Ništa od navedenog ne smije se uzeti kao odbacivanje istinske znanstvenosti. Biblijska nepogrešivost ne znači da trebamo prestati koristiti mozak ili slijepo prihvaćati ono što Biblija kaže. Zapovijeđeno nam je da proučavamo Riječ (2. Tim 2:15), a oni koji to čine pohvaljeni su (Dj 17:11). Također, priznajemo da u Bibliji postoje teški odlomci, kao i iskreno neslaganje u pogledu tumačenja. Naš cilj je pristupiti Svetome pismu s poštovanjem i molitvom, a kad naiđemo na nešto što ne razumijemo, molimo se jače, proučavamo više i, ukoliko i dalje ne nalazimo odgovor, ponizno priznajemo svoja ograničenja pred licem savršene Božje riječi.
English
Zašto je važno vjerovati u biblijsku nepogrešivost?
