Pitanje
Što znači da je Bog pravedan?
Odgovor
Kada kažemo da je Bog pravedan, mislimo da je savršeno pravedan u svom postupanju sa svojim stvorenjima. Bog nije pristran (Djela 10,34), On zapovijeda protiv tlačenja drugih (Zaharija 7,10) i savršeno izvršava osvetu protiv tlačitelja (2. Solunjanima 1,6; Rimljanima 12,19). Bog je pravedan u dodjeljivanju nagrada: „Jer nije Bog nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i nastojanje u ljubavi, koje ste iskazali njegovu imenu time što ste posluživali i poslužujete svetima“ (Hebrejima 6,10). On je jednako pravedan u izricanju kazni: „A onaj tko čini nepravdu, primit će za ono što je nepravedno učinio; i nema pristranosti“ (Kološanima 3,25). Pravda i pravednost, koje uvijek rade ruku pod ruku, temelj su Božjeg prijestolja (Psalam 89,14).
Pravda nam je važna. Zamislite da je Adolf Hitler pronađen živ kako se skriva u Njemačkoj i da je izveden pred suca. Čitanje njegovih zločina traje devet sati, ali sudac na kraju kaže: „Vidim što ste učinili. Milijuni ubijenih. Ali mislim da ste naučili lekciju, stoga ću vas pustiti.“ Lupa čekićem i povikne: „Nije kriv!“ Što se javlja u našim srcima kada razmišljamo o takvom scenariju? Ta emocija je bijes zbog nepravde. Znamo da presuda nije pravedna i da izgleda nepodnošljiva. Zlo zahtijeva jednaku kaznu. Taj smo osjećaj za pravdu naslijedili od našeg Stvoritelja, jer On je pravedan.
Svaka istina u svemiru je Božja istina. Svaka matematička formula, svaki znanstveni zakon, svaka granica odnosa može pratiti svoje korijene u Božjem karakteru. Ljudsko znanje samo je otkriće istine koja već postoji. Bog ima skrivene grumenčiće mudrosti u našem svemiru koje mi možemo pronaći. Pravda je jedna takva istina koja nema početak ni objašnjenje. Da smo samo evoluirana materija, pravda ne bi imala smisla. Ljudi ne bi imali nikakva prava, nikakav unutarnji moralni kodeks, nikakvu želju za vječnim. No, budući da smo stvoreni na sliku Božju (Postanak 1,27), imamo Njegovo srce u pitanjima morala, hrabrosti, ljubavi i pravde. On je potpuno utjelovljenje osobina koje posjedujemo tek djelomično. On je potpuna ljubav (1. Ivanova 4,16). On je potpuna dobrota (Psalam 106,1). On je potpuna istina (Psalam 25,10). I On je potpuna pravda (Izaija 61,8).
Kad su Adam i Eva sagriješili (Postanak 3), pravda to nije mogla previdjeti. Njihov nam se zločin ne čini tako velikim. Ali razmislite o tome s gledišta neba. Veliki Gospodin Bog Svemogući, neprikosnoveni Vladar svega, Gospodar anđeoskih vojski, vrijedan svakog obožavanja i štovanja, prkosio je prahu kojeg je oblikovao u ljude. On je stvorio ta stvorenja za svoju vlastitu svrhu i zadovoljstvo. Obasuo ih ljubavlju i dobrotom. Ali dao im i slobodnu volju. Učinio je to kako bi mogli imati istinski odnos s Njim, što znači da su također mogli izabrati ići protiv Njega. Bog im je dao jednu zapovijed – nemojte jesti s određenog stabla u vrtu gdje ih je smjestio. Ako to učine, umrijet će. Bog im je pokazao njihove mogućnosti i rekao im posljedice.
S ljubavlju se pobrinuo za svoje stvorenje i upozorio ih na ono što je znao da će uslijediti ako mu ne budu poslušni. No Adam i Eva odabrali su neposluh; odabrali su vlastiti put u odnosu na Njegov. Evu je prevario Sotona misleći da im Bog to možda uskraćuje, pa je pojela plod kojeg je Bog zabranio. Adam je također spremno pojeo plod. U tom trenutku stvorenje je počinilo veleizdaju protiv Stvoritelja. Pravda je zahtijevala akciju. Ne bi bilo pravedno da Bog previdi ili opravda izdaju. Budući da je Bog pravedan, On ne može postaviti pravilo, odrediti kaznu, a zatim ne reagirati kada se pravilo prekrši. Budući da je Bog također ljubav, On je imao način zadovoljiti pravdu bez uništavanja ljudskih bića. Pravda je zahtijevala smrtnu kaznu za veleizdaju, stoga je nešto ili netko morao umrijeti. Zamjena je izvršena da zadovolji zahtjeve pravde. Nedužna životinja je ubijena kako bi napravila pokrivalo za Adama i Evu, služeći kao pokrivalo ne samo za njihovu kožu, već i za njihov grijeh (Postanak 3,21).
Tisućama godina kasnije, pravda je zadovoljena jednom zauvijek jer je Bog poslao svog vlastitog Sina u svijet da bude naša zamjena (2. Korinćanima 5,21). Bog nas je s ljubavlju upozoravao na negativne posljedice grijeha stoljećima, moleći nas da se ne odvajamo od Njega i ne idemo putem koji vodi samo u smrt (Rimljanima 3,23). „Činit ćemo kako hoćemo“, odgovorili smo. Bog ne može samo previdjeti našu veleizdaju protiv Njega, inače ne bi bio savršeno pravedan. On ne može povući svoju ljubav, unatoč našoj pobuni, inače ne bi bio savršena ljubav. Zato je Isus postao Janje (Ivan 1,29) koje je Bog žrtvovao na oltaru pravde. Krist je „jedanput za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede Bogu“ (1. Petrova 3,18).
Budući da je pravda zadovoljena, Bog proglašava „Nisu krivi“ za sve one koji su u Kristu (Rimljanima 3,24), one koji zazivaju Njegovo ime (Ivan 1,12). Pravda sada inzistira na tome da se, jednom kada je grijeh plaćen, više ne može spominjati. Kad su naši grijesi pokriveni krvlju Njegove žrtve, Bog nam ih više ne pripisuje (Rimljanima 8,1; Kološanima 2,14; 1. Petrova 2,24; Izaija 43,25). Bog ostaje pravedan; On ne krši vlastiti kodeks pravde opraštajući onima koji zaslužuju posljedice. Spasenje je pravedna posljedica jer je Bog proglasio Isusovu smrt i uskrsnuće dostatnima da zadovolje Njegov gnjev. Prokletstvo Zakona koje smo s pravom zaslužili preuzeo je Isus na križu (Galaćanima 3,13).
Bog je pravedan i Njegova je pravda neizostavan dio Njegova karaktera na isti način na koji su Njegova ljubav i milosrđe neizostavni. Bez Njegove pravde, grijeh bi probijao nezaustavljivo. Zavladalo bi zlo. Ne bi bilo nagrade za poslušnost. Ne bismo mogli poštovati Boga koji nije pravedan. Mihej 6,8 sažima tri najveće kvalitete koje Bog želi vidjeti odražene u nama: „On ti je pokazao, čovječe, što je dobro. I što GOSPODIN zahtijeva od tebe? negoli to da postupaš pravedno, ljubiš milosrđe i ponizno hodiš sa svojim Bogom.“
English
Što znači da je Bog pravedan?
