Pitanje
Što je Božja volja?
Odgovor
Kada govorimo o Božjoj volji, mnogi ljudi u Bibliji vide tri različita aspekta. Prvi aspekt je poznat kao predodređena, suverena ili sakrivena volja. To je Božja „krajnja“ volja. Ovaj aspekt Božje volje proizlazi iz prepoznavanja Božje vrhovne vladavine i ostalih aspekata Božje naravi. Ovaj se vid Božje volje usredotočuje na činjenicu da Bog suvereno određuje sve što dolazi i prolazi. Drugim riječima, ništa se ne događa izvan Božje suverene volje. Ovaj se aspekt Božje volje vidi u stihovima poput Efežanima 1,11, gdje učimo da je Bog taj „koji sve izvodi po odluci svoje volje“, te Jobu 42,2: „Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš.“ Ovaj se aspekt Božje volje temelji na činjenici da, budući da je Bog suveren, Njegova volja nikada ne može biti spriječena. Ništa se ne događa izvan Njegove kontrole.
Ovo razumijevanje Njegove suverene volje ne znači da Bog uzrokuje sve što se događa. Umjesto toga, ovo je potvrda da, budući da je suveren, Bog mora barem odobriti, odnosno dozvoliti što god da se treba dogoditi. Ovaj aspekt Božje volje potvrđuje da, čak i kada Bog pasivno dopusti da se nešto dogodi, On mora odlučiti hoće li to dopustiti, budući da uvijek ima moć i pravo intervenirati. Bog uvijek može odlučiti hoće li dozvoliti ili zaustaviti postupke i događaje u ovom svijetu. Prema tome, dok dopušta da se određene stvari događaju, one su po Njegovoj „volji“ u ovom smislu.
Dok je Božja vrhovna volja često od nas sakrivena sve dok se ne ostvari, postoji još jedan aspekt Njegove volje koji nam je očit, a to je Njegova perceptivna ili otkrivena volja. Kao što naziv ukazuje, ovaj aspekt Božje volje podrazumijeva da je Bog odlučio dio svoje volje otkriti u Bibliji. Perceptivna Božja volja je Božja objavljena volja koja se odnosi na ono što bismo ili ne bismo trebali učiniti. Primjerice, zbog otkrivene Božje volje možemo znati da je Božja volja da ne krademo, da volimo svoje neprijatelje, da se pokajemo za svoje grijehe i da budemo sveti kao što je On svet. Ovaj izraz Božje volje se otkriva u Njegovoj Riječi i u našoj savjesti, preko koje je Bog upisao svoj moralni zakon u srcima svih ljudi. Bilo iz Biblije ili naših srca, Božji zakon nas je obvezao. Odgovorni smo kada mu nismo poslušni.
Razumijevanje ovog gledišta Božje volje potvrđuje da, premda imamo moć i sposobnost da ne budemo poslušni Božjim zapovijedima, na to nemamo pravo. Dakle, nema opravdanja za naše grijehe, a ako odlučujemo griješiti, ne možemo tvrditi da jednostavno ispunjavamo Božju suverenu odredbu ili volju. Juda je ispunio Božju suverenu volju kada je izdao Isusa, isto kao i Rimljani koji su ga razapeli. To ne opravdava njihove grijehe. Radi toga nisu bili manje zli ili podmukli, te ih se smatralo odgovornim za njihovo odbacivanje Krista (Djela 4,27-28). Čak i ako Bog u svojoj suverenoj volji dopušta, odnosno odobrava da se grijeh dogodi, još uvijek smo odgovorni za taj grijeh.
Treći aspekt Božje volje koji vidimo u Bibliji je Božja dopuštena ili savršena volja. Ovaj aspekt Božje volje opisuje Božji stav i definira ono što je Njemu ugodno. Na primjer, dok je jasno da Bog ne uživa u smrti bezbožnih, također je jasno da On želi, odnosno odlučuje o njihovoj smrti. Ovaj izraz Božje volje je otkriven u mnogim stihovima Biblije koji pokazuju što je Bogu ugodno. Na primjer, u 1. Timoteju 2,4 vidimo da Bog želi da se svi spase i dođu do spoznaje istine, a opet znamo da je Božja suverena volja ovo: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“ (Ivan 6,44).
Ako nismo oprezni, lako možemo postati preokupirani ili čak opsjednuti s pronalaženjem Božje „volje“ za naše živote. Ipak, ako je volja koju tražimo Njegova tajna, sakrivena ili predodređena volja, uzaludno tražimo. Bog je odlučio da nam ne otkrije taj aspekt svoje volje. Ono što bismo trebali nastojati je spoznaja perceptivne ili otkrivene Božje volje. Istinski znak duhovnosti je kada želimo znati i živjeti u skladu s Božjom voljom koja je otkrivena u Bibliji, što je sažeto u stihu: „Budite sveti jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,15-16). Naša je odgovornost slušati otkrivenu Božju volju, a ne nagađati koja bi skrivena volja mogla biti za nas. Dok trebamo tražiti vodstvo Duha Svetoga, nikada ne smijemo zaboraviti da nas Duh Sveti primarno dovodi do pravednosti i preobražavanja u sliku Krista kako bi naši životi proslavili Boga. Bog nas poziva da živimo svoje živote od svake riječi koja izlazi iz Njegovih usta.
Živjeti u skladu s Njegovom voljom treba biti glavni cilj, odnosno svrha naših života. Rimljanima 12,1-2 sažima tu istinu kada kaže da smo pozvani prikazati naša „tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ Kako bismo poznavali Božju volju, trebamo uroniti u pisanu Riječ Božju, njome prožeti svoj um i moliti da nas Duh Sveti preobrazi obnavljanjem našeg uma, kako bi rezultat bio ono što je dobra, ugodna i savršena — volja Božja.
English
Što je Božja volja?
