Pitanje
Kakvo je biblijsko razumijevanje Božjeg gnjeva?
Odgovor
Gnjev se definira kao „emocionalni odgovor na ono što se percipira kao prijestup i nepravda“, što se često prevodi kao „bijes“, „ogorčenje“, „uznemirenost“ ili „razdraženost“. Gnjev pokazuju i ljudi i Bog. No, postoji ogromna razlika između Božjeg gnjeva i ljudskog gnjeva. Božji gnjev je svet i uvijek opravdan; ljudski gnjev nije nikada svet i rijetko je opravdan.
U Starom zavjetu, Božji gnjev je božanski odgovor na ljudski grijeh i neposlušnost. Idolopoklonstvo je bio najčešći povod božanskog gnjeva. Psalam 78,56-66 opisuje idolopoklonstvo Izraelaca. Božji gnjev je dosljedno usmjeren prema onima koji ne vrše Njegovu volju (Ponovljeni zakon 1,26-46; Jošua 7,1; Psalam 2,1-6). Starozavjetni proroci su često pisali o danu u budućnosti, „danu gnjeva“ (Sefanija 1,14-15). Božji gnjev prema grijehu i neposlušnosti je savršeno opravdan, budući da je Njegov plan za čovječanstvo svet i savršen, kao što je sam Bog svet i savršen. Bog je osigurao način da se zadobije božanska naklonost – pokajanje – koja Božji gnjev odvraća od grešnika. Odbaciti taj savršen plan znači odbaciti Božju ljubav, oproštaj, milost i naklonost, te snositi Njegov pravedan gnjev.
U Novom zavjetu, Isusova učenja podržavaju koncept Boga kao Boga gnjeva koji osuđuje grijeh. Priča o bogatašu i Lazaru govori o Božjem sudu i ozbiljnim posljedicama za nepokajanog grešnika (Luka 16,19-31). U Ivanu 3,36, Isus je rekao: „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.“ Onaj tko vjeruje u Sina, neće trpjeti Božji gnjev za svoje grijehe, zato što je Sin preuzeo Božji gnjev kada je umro na križu umjesto nas (Rimljanima 5,6-11). Oni koji ne vjeruju u Sina, koji ga ne prihvate kao Spasitelja, bit će suđeni na dan gnjeva (Rimljanima 2,5-6).
S druge strane, u Rimljanima 12,19, Efežanima 4,26, te Kološanima 3,8-10 pronalazimo opomenu protiv ljudskog gnjeva. Samo se Bog može osvetiti, jer je Njegova osveta savršena i sveta, dok je ljudski gnjev grešan i daje mjesta đavoljem utjecaju. Za kršćanina, bijes i gnjev nisu u skladu s našom novom prirodom, koja je priroda samog Krista (2. Korinćanima 5,17). Da bi bio oslobođen od nadmoćnosti gnjeva, vjerniku je potreban Duh Sveti da posvećuje i čisti njegovo srce od osjećaja gnjeva i ljutnje. Rimljanima 8 pokazuje pobjedu nad grijehom u životu onoga koji živi po Duhu (Rimljanima 8,5-8). Filipljanima 4,4-7 nam govori da je um kojeg kontrolira Duh, ispunjen mirom.
Božji gnjev je strašna i zastrašujuća stvar. Samo oni koji su pokriveni Kristovom krvlju, koja je za nas prolivena na križu, mogu biti sigurni da Božji gnjev na njih nikada neće pasti. „Još više ćemo sada, kada smo opravdani njegovom krvlju, po njemu biti spašeni od gnjeva.“ (Rimljanima 5,9).
English
Kakvo je biblijsko razumijevanje Božjeg gnjeva?
