Pitanje
Je li Sveti Duh ‘On’, ‘Ona’ ili ‘Ono’, muško, žensko ili je srednjega roda?
Odgovor
Učestala pogreška koju ljudi rade u pogledu Svetoga Duha jest da ga zovu „ono“, nešto što Biblija nikada ne čini. Sveti Duh je osoba. On ima atribute osobe, čini djela kao osoba i ima osobne odnose. On ima pronicavost (1. Korinćanima 2:10-11). On ima znanje, što zahtijeva intelekt (Rimljanima 8:27). On ima volju (1. Korinćanima 12:11). On uvjerava ljude u grijeh (Ivan 16:8). On čini čudesna djela (Djela 8:39). On vodi (Ivan 16:13). On posreduje među osobama (Rimljanima 8:26). Potrebno mu je biti poslušan (Djela 10:19-20). Može mu se lagati (Djela 5:3), oduprijeti (Djela 7:51), žalostiti ga (Efežanima 4:30), huliti na njega (Matej 12:31), pa čak i uvrijediti (Hebrejima 10:29). On ima odnos s apostolima (Djela 15:28) i s drugim osobama Trojstva (Ivan 16:14; Matej 28:19; 2. Korinćanima 13:14). Biblija bez sumnje prikazuje osobnost Svetoga Duha, ali što je s rodom?
Lingvistički govoreći, jasno je da teistička terminologija u muškome rodu dominira Svetim pismom. U oba Zavjeta za Boga se koriste zamjenice muškoga roda. Sva Božja imena (npr. Jahve, Elohim, Adonai, Kurios, Theos itd.) u muškom su rodu. Bogu se nikada ne daje žensko ime niti ga se oslovljava ženskim zamjenicama. O Svetom Duhu se govori u muškome rodu u cijelome Novom zavjetu, premda je sama riječ „duh“ (pneuma) srednjega roda. Hebrejska riječ za „duha“ (ruach) u Postanku 1:2 je ženskoga roda. Međutim, u grčkom i hebrejskom jeziku gramatički rod nema nikakve veze s rodnim identitetom.
Teološki govoreći, budući da je Sveti Duh Bog, možemo o Njemu reći isto što općenito govorimo o Bogu. Bog je duh za razliku od fizičkog ili materijalnog. Bog je nevidljiv i duh (tj. ne-tijelo) - (Ivan 4:24; Luka 24:39; Rimljanima 1:20; Kološanima 1:15; 1. Timoteju 1:17). To je razlog zašto se nijedna materijalna stvar nikada nije koristila da se prikaže Bog (Izlazak 20:4). Ako je rod atribut tijela, onda duh ne može imati rod. U suštini, Bog nije nijednoga roda.
Rodne oznake za Boga u Bibliji nisu jednoglasne. Mnogi misle da Biblija Boga predstavlja isključivo kao muškarca, ali to nije istina. U knjizi o Jobu piše da je Bog rodio, a u Izaiji je Bog sebe prikazao kao majku. Isus je opisao Oca kao ženu koja traži izgubljeni novčić u Luki 15 (a sebe kao „kvočku“ u Mateju 23:37). U Postanku 1:26-27 Bog je rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična,“ i zatim „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Tako, slika Božja bila je muško i žensko – ne samo jedno ili drugo. To dalje vidimo u Postanku 5:2, što bismo mogli doslovno prevesti kao „stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva ih Adam“. Hebrejski izraz „adam“ znači „čovjek“ – iz konteksta vidimo da znači „čovjek“ (za razliku od žene) ili „čovječanstvo“ (u zbirnom smislu). Stoga, bez obzira do kojega je stupnja čovječanstvo bilo stvoreno na Božju sliku, to nije bilo pitanje roda.
Slika muškoga roda u objavi ipak nije beznačajna. Drugi put kada se za Boga reklo da se objavio putem fizičke slike bilo je kada je Isus bio zamoljen da pokaže Oca učenicima u Ivanu 14. On je u devetom stihu odgovorio: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ Pavao u Kološanima 1:15 jasno kaže da je Isus „savršena slika nevidljivoga Boga“, odnosno da je točan prikaz Boga. Ovaj stih je upleten u odlomak koji pokazuje Kristovu nadmoć nad cijelom tvorevinom. Većina drevnih religija vjerovala je u panteon – bogova i božica – koji je bio dostojan štovanja. Međutim, jedna od judeokršćanskih osebujnosti jest vjerovanje u vrhovnog Stvoritelja. Korištenjem muškoga roda bolje se prevodi taj odnos stvoritelja i stvorenja. Kao što muškarac ulazi u ženu izvana kako bi ona zatrudnjela, tako i Bog stvara svemir izvana umjesto da ga rađa iznutra. . . Kao što žena ne može sama sebe oploditi, tako ni svemir ne može sam sebe stvoriti. Pavao odražava tu ideju u 1. Timoteju 2:12-14 kada se poziva na redoslijed stvaranja kao obrazac za red u crkvi.
Na kraju, bez obzira na naše teološko objašnjenje, činjenica je da je Bog koristio isključivo izraze muškoga roda kada je govorio o sebi i gotovo isključivo terminologiju muškoga roda čak i u metaforama. U cijeloj Bibliji nas poučava kako da govorimo o Njemu, i to u odnosnim izrazima muškoga roda. Dakle, premda Sveti Duh nije ni muško ni žensko u svojoj biti, pravilno je da ga se označava muškim rodom zbog njegove veze sa stvaranjem i biblijskom objavom. Ne postoji nikakav biblijski temelj za gledište prema kojem je Sveti Duh „ženski“ član Trojstva.
English
Je li Sveti Duh ‘On’, ‘Ona’ ili ‘Ono’, muško, žensko ili je srednjega roda?
