Pitanje
Ako je Isus naše pomirenje, zašto je umro na Pashu umjesto na Dan pomirenja?
Odgovor
Svaka starozavjetna žrtva predstavljala je Krista. Pashalna žrtva bila je slika Gospodina Isusa Krista kao Jaganjca Božjega. Pashalno je janje trebalo biti muško, bez mrlje i mane, i nijedna kost nije smjela biti slomljena. Isus je savršeno ispunio ovu sliku. Kao što su Izraelci primjenjivali krv žrtve u vjeri, tako i mi danas nanosimo besprijekornu Kristovu krv na „dovratnike“ naših srca. Na sve je ove načine, „Krist, naša pasha, već žrtvovan za nas“ (1. Korinćanima 5,7).
Ponekad se javlja prigovor da se pashalna žrtva nije smatrala pomirenjem; nego je Židovima osigurano pomirenje putem žrtava na Yom Kippur (Dan pomirenja). Dakle, Isus, koji je ubijen za vrijeme Pashe i koji se u Novom zavjetu naziva „naša Pasha“, nije mogao biti pomirenje za grijeh.
Postoje dva načina da se suprotstavimo ovom prigovoru. Prvi je jednostavno pokazati kako je Isus također ispunio simboliku Jom Kipura. Isus je ponio naše grijehe u svom tijelu (1. Petrova 2,24) i okusio smrt za svakog čovjeka (Hebrejima 2,9). Čineći to, prinio je bolju žrtvu od one u Jom Kipuru – bolju jer je Kristova žrtva bila trajna, bila je dobrovoljna i nije samo pokrivala grijeh, već ga je u potpunosti uklonila (Hebrejima 9,8-14).
Drugi način je da se istakne da je židovska tradicija doista gledala na žrtvu Pashe kao na žrtvu iskupljenja; to jest, janje je uklonilo grijeh iz Božjeg pogleda. Pashalno janje umrlo je pod Božjim izljevom gnjeva, pokrivajući tako grijehe onoga koji ga je prinosio. Evo što Rashi, cijenjeni srednjovjekovni židovski komentator, ima za reći: „Vidim pashalnu krv i umilostivim vas… Milosrdno vam se smilujem pashalnom krvlju i krvlju obrezanja i pomirujem duše vaše“ (Izl. R. 15, 35b, 35a).
Tijekom desete i posljednje pošasti u Egiptu, pashalna žrtva je doslovno spasila pojedince od smrti (Izlazak 12,23). Na temelju otkupiteljske žrtve pashalne krvi živjeli su prvorođenci. Opet, Rashi komentira: „To je kao da je kralj rekao svojim sinovima: ‘Znajte da ja sudim osobama za smrtne optužbe i osuđujem ih. Dajte mi, dakle, dar, tako da u slučaju da vas dovedu pred moju sudačku stolicu mogu poništiti optužbe protiv vas.’ Tako je Bog rekao Izraelu: ‘Sada sam zabrinut zbog smrtnih kazni, ali reći ću vam kako ću vam se smilovati, te radi pashalne krvi i krvi obrezanja okajati’“ (Izl. R. 15,12, na Izlazak 12,10).
Pashalna janjad donijela je pomirenje vjernim židovskim kućanstvima u toj znakovitoj noći suda i otkupljenja. Rabin Abraham ibn Ezra također povezuje Pashu s pomirenjem: „Žig krvi je osmišljen kao pomirenje za one u kući koji su sudjelovali u pashalnom prinosu, a također je bio znak za anđela uništavača da prođe pored kuće“ (Soncino Chumash, 388. str.).
Kad je Ivan Krstitelj ugledao Krista, pokazao je na Njega i rekao: „Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta“ (Ivan 1,29). Isus je „pashalno janje“ po tome što je šutio pred svojim tužiteljima (Izaija 53,7) i u svojoj smrti ponio Božji gnjev, sačuvao živote svih koji mu vjeruju i dao slobodu bivšim robovima grijeha.
English
Ako je Isus naše pomirenje, zašto je umro na Pashu umjesto na Dan pomirenja?
