Pitanje
Na koji način je Isus naš subotnji počinak?
Odgovor
Ključ za razumijevanje toga kako je Isus naš subotnji počinak jest u hebrejskoj riječi „sabat“, što znači „odmoriti ili stati ili prestati s radom“. Porijeklo subote seže unazad do stvaranja. Nakon što je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana, Bog „počinu u sedmi dan od svega djela svojega što ga učini“ (Postanak 2,2). To ne znači da se Bog umorio i da mu je bio potreban odmor. Znamo da je Bog svemoguć, doslovno „svemoćan“. Nikada se ne umara, i Njegov najveći utrošak energije ni najmanje ne umanjuje Njegovu moć. Dakle, što znači da je Bog počinuo sedmoga dana? Jednostavno je stao s onim što je radio. Prestao je sa svojim radom. To je važno za razumijevanje uspostavljanja subotnjeg dana i Kristove uloge kao našeg subotnjeg počinka.
Bog je upotrijebio svoje odmaranje sedmoga dana stvaranja kako bi za svoj narod uspostavio načelo dana subotnjeg odmora. U Izlasku 20,8-11 i Ponovljenom zakonu 5,12-15, Bog je dao Izraelcima četvrtu od Deset zapovijedi. To je bilo zato da se „spominju“ subotnjeg dana i „drže ga svetim“. Jedan dan na svakih sedam, Izraelci su trebali odmoriti od svojih napora i isti dan odmora dati svojim slugama i životinjama. To je bio potpuni prestanak rada. Bez obzira na posao u kojem su sudjelovali svakoga tjedna je trebalo stati na čitav dan. Subotnji dan je uspostavljen kako bi se ljudi mogli odmoriti od svojih napora i iznova započeti nakon jednodnevnog odmora.
Razni elementi subote simbolizirali su dolazak Mesije, koji će se pobrinuti za trajni počinak za svoj narod. Prema starozavjetnom Zakonu, Židovi su stalno „ulagali napor“ u tome da postanu prihvatljivi Bogu. Nastojali su biti poslušni mnoštvu zapovijedi i zabrana po obrednom zakonu, hramskom zakonu, građanskom zakonu itd. Naravno, nikako nisu mogli držati sve te zakone, pa je Bog dao niz okajnica i žrtvi kako bi mogli dolaziti k Njemu za oprost i obnovu zajedništva, ali samo privremeno. Baš kao što su nastavili svoj fizički rad nakon jednodnevnog odmora, tako su morali nastaviti prinositi žrtve. Hebrejima 10,1 nam kaže da Zakon „istim žrtvama koje se iz godine u godinu prinose u nedogled nikada ne može učiniti savršenim one koji pristupaju“ (VB). Međutim, ove su žrtve ukazivale na budućnost. Prinosile su se u očekivanju konačne žrtve Krista na križu, koji „prinijevši jednu žrtvu za grijehe zasvagda, sjede zdesna Bogu“ (Hebrejima 10,12 VB). Nakon što je učinio konačnu žrtvu, Isus je sjeo i „počinuo“ – odnosno prestao od svog rada pomirenja, jer je sve bilo učinjeno zauvijek. Djelo otkupljenja bilo je svršeno (Ivan 19,30). Zbog onoga što je Isus učinio, više ne moramo „ulagati napor“ u držanju Zakona kako bismo bili opravdani pred Bogom. Isus je došao kako bismo mogli odmarati u Bogu i spasenju koje nam je dao.
Drugi važan element subotnjeg dana odmora jest to da ga je Bog blagoslovio, posvetio i učinio svetim. Ovdje opet vidimo simbol Krista kao našeg subotnjeg počinka – svetog, savršenog Sina Božjega koji posvećuje i čini svetim sve one koji vjeruju u Njega. Isto kao što je Bog posvetio subotu, posvetio je Krista i poslao ga u svijet (Ivan 10,36). U Njemu nalazimo potpuni odmor od naših vlastitih napora, jer je On sam svet i pravedan. „Njega, naime, koji ne upozna grijeha, za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21 VB). Sada imamo duhovni odmor u Njemu, ne samo jedan dan u tjednu, već zauvijek.
Isus je također naš subotnji počinak zato što je „gospodar subote“ (Matej 12,8). Kao utjelovljeni Bog, On odlučuje o pravom značenju subote, jer ju je On stvorio, i On je naš subotnji počinak u tijelu. Kada su farizeji kritizirali Isusa zato što je liječio subotom, podsjetio ih je da oni subotom ne bi oklijevali izvaditi ovcu iz jame. Zato što je došao potražiti i spasiti svoju „ovcu“, mogao je kršiti pravila subote. Ljudi su važniji od ovaca, i spasenje koje daje Isus mnogo je važnije od pravila. Time što je rekao: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“ (Marko 2,27), Isus je ponovno potvrdio načelo da je subotnji odmor ustanovljen kako bi oslobodio čovjeka od njegovih napora. Farizeji su izmijenili subotu u dan teških propisa. Isus je došao da nas svojom milošću oslobodi od Zakona (Ivan 1,17; Rimljanima 6,14). On je gospodar subote, koji nas oslobađa od nastojanja da postignemo naše vlastito spasenje. U Njemu odmaramo od svojih djela i vjerujemo u Njegovo djelo u našu korist.
Hebrejima 4 je definitivno poglavlje u vezi Isusa kao našeg subotnjeg počinka. Rečeno nam je da „uđemo u“ subotnji počinak koji nam je dao Krist. Alternativa je otvrdnuće naših srca protiv Njega, kao što su otvrdnula Izraelcima u pustinji. Zbog njihove nevjere, Bog je uskratio toj generaciji Izraelaca ulazak u Obećanu zemlju, govoreći: „Neće ući u počinak moj!“ (Hebrejima 3,11). Autor Hebrejima nas moli da ne napravimo istu pogrešku odbacujući Božji subotnji počinak u Isusu Kristu. „Dakle, preostaje neki subotnji počinak puku Božjemu. Jer tko uđe u počinak njegov, i sam je počinuo od djela svojih, kao što je i Bog od svojih. Uznastojmo dakle ući u taj počinak, da tko ne padne po uzoru na tu nepokornost“ (Hebrejima 4,9-11 VB).
Nema drugog subotnjeg počinka osim Isusa. On jedini udovoljava zahtjevima Zakona, i On jedini daje pomirbenu žrtvu za grijeh. Bog je odredio Njega za nas, i time nam dozvolio da prestanemo s naporom naših vlastitih djela. Ne usuđujemo se odbaciti ovaj jedan i jedini put spasenja (Ivan 14,6). Božja reakcija prema onima koji odluče odbaciti Njegov plan vidi se u Brojevima 15. Tamo nalazimo čovjeka koji je sakupljao drva na subotnji dan, unatoč Božjoj jasnoj zapovijedi da prestane s radom. Ovaj prijestup je bio namjerni grijeh, učinjen smjelo usred bijelog dana, uz otvoreni prkos božanskom autoritetu. „Tada Gospod reče Mojsiju: 'Taj čovjek neka se smrću kazni! Neka ga izvan tabora kamenjem zaspe sva zajednica'“ (35. stih VB). Tako će biti sa svima koji odbacuju Božju odredbu subotnjeg počinka u Kristu. „Kako li ćemo mi umaći zanemarimo li toliko spasenje?“ (Hebrejima 2,3).
English
Na koji način je Isus naš subotnji počinak?
