Pitanje
Je li pogrešno imati slike Isusa?
Odgovor
Kada je Bog prvi puta dao svoj zakon čovjeku, započeo je s izjavom tko je On: „Ja sam GOSPOD, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva" (Izlazak 20,2) upozoravajući Izrael da ne smije imati nekog drugog boga osim Njega. Potom je nastavio zabranivši pravljenje bilo kakve slike „gore na nebu ili onoga što je dolje na zemlji ili onoga što je u vodama ispod zemlje" (Izlazak 20,4) u svrhu štovanja ili klanjanja. Fascinantna činjenica u vezi povijesti židovskog naroda jest da nisu poslušali ovu zapovijed ništa više nego bilo koji drugi narod. Uvijek su iznova stvarali idole koji bi predstavljali bogove te ih štovali; počevši od pravljenja zlatnoga teleta upravo u vrijeme kada je Bog pisao Deset zapovijedi za Mojsija (Izlazak 32)! Štovanje idola nije samo udaljilo Izraelce od istinskog i živog Boga, nego ih je odvelo do svih drugih grijeha, uključujući hramsku prostituciju, orgije, pa čak i žrtvovanje djece.
Naravno, sama slika Isusa koja visi u domu ili crkvi ne znači da ljudi prakticiraju idolopoklonstvo. Portret Isusa ili raspeća može postati objekt štovanja, a u tom slučaju je kriv štovatelj. Ali u Novom zavjetu ništa posebno ne zabranjuje kršćaninu da ima sliku. Takva bi slika mogla biti podsjetnik na molitvu, fokusiranje na Gospodina ili slijeđenje Kristovih stopa. No vjernici trebaju znati da se Gospodin ne može svesti na dvodimenzionalnu sliku i da se molitva ili klanjanje ne smije upućivati slikama. Slika nikada neće biti cjelovita slika Boga ili točan prikaz Njegove slave, i nikada ne smije biti zamjena za to kako gledamo Boga ili produbljujemo naše znanje o Njemu. Naravno, čak i najljepša slika Isusa Krista nije ništa više od jedne umjetničke koncepcije onoga kako je Gospodin izgledao.
Uz to, ne znamo kako je Isus izgledao. Ako bi detalji Njegovog tjelesnog izgleda bili važni za nas, Matej, Petar i Ivan sigurno bi nam dali točan opis, kao i Isusova vlastita braća, Jakov i Juda. Ipak, ovi autori Novog zavjeta ne daju nikakve detalje o Isusovim fizičkim atributima. Ostavljeni smo našim maštanjima.
Zasigurno ne trebamo sliku za prikaz naravi našeg Gospodina i Spasitelja. Dovoljno je samo pogledati Njegovu kreaciju, kao što nas podsjeća Psalam 19,1-2: „Nebesa kazuju slavu Božju, i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih. Dan danu besjedu izlijeva, i noć noći spoznaju otkriva" (VB). Pored toga, kao oni koje je Gospodin otkupio, posvetio i učinio pravednima svojom krvlju prolivenom na križu, trebamo ga uvijek postaviti ispred sebe.
Biblija, sama Riječ Božja, također je puna je izvantjelesnih Kristovih opisa koji okupiraju naše mašte i oduševljavaju naše duše. On je svjetlo svijeta (Ivan 1,5); kruh života (Ivan 6,32-33); živa voda koja gasi žeđ naših duša (Ivan 4,14); veliki svećenik koji za nas zagovara pred Ocem (Hebrejima 2,17); dobri pastir koji svoj život daje za svoje ovce (Ivan 10,11. 14); janje Božje bez mane (Otkrivenje 13,8); začetnik i dovršitelj naše vjere (Hebrejima 12,2); put, istina, život (Ivan 14,6); i sama slika nevidljivoga Boga (Kološanima 1,15). Takav Spasitelj nam je ljepši od bilo kakvog komada papira koji visi na zidu.
U svojoj knjizi Gold Cord, misionarka Amy Carmichael govori o Preeni, mladoj indijskoj djevojci koja je postala kršćanka i živjela u sirotištu gospođe Carmichael. Preena nikad nije vidjela Isusovu sliku; no gospođa Carmichael je molila da Duh Sveti otkrije Isusa svakoj od djevojaka, „jer tko može osim Boga pokazati se Bogom?" Jednog dana Preena je dobila paket iz inozemstva. Željno je otvorila i izvukla sliku Isusa. Preena je nevino upitala tko je to, a kad joj je rečeno da je to Isus, briznula je u plač. „Što nije u redu?", pitali su je. „Zašto plačeš?" Odgovor male Preene govori sve: „Mislila sam da je mnogo ljepši od toga" (151. str.).
English
Je li pogrešno imati slike Isusa?
