Pitanje
Koje su osnove Isusova učenja?
Odgovor
Osnove Isusova učenja su duboke, ali dovoljno jednostavne da ih dijete može razumjeti; duhovne, ali relevantne za svakodnevni život. U osnovi, Isus je učio da je On ispunjenje mesijanskog proročanstva, da Bog zahtijeva više od vanjske poslušnosti pravilima, da spasenje dolazi onima koji vjeruju u Krista, a da osuda dolazi onima koji ne vjeruju i koji se ne kaju.
Isus Krist je poučavao da svatko treba spasenje i da nečija životna pozicija nema utjecaja na njegovu ili njezinu vrijednost Bogu; Krist je došao spasiti ljude iz svih društvenih slojeva. Nečiji prošli grijesi ne igraju ulogu u njegovoj sposobnosti da dobije oprost, a Isus je poticao svoje sljedbenike da opraštaju drugima na isti način (Matej 18,21-35; Luka 7,47). Zakej je bio bogat carinik kojeg su nedvojbeno prezirali svi u njegovom rodnom gradu (Luka 19,7), ali Isus je provodio vrijeme s njim. Isus je rekao: „Danas je došlo spasenje ovoj kući“ (Luka 19,9). Razlog? Zakej je vjerovao Isusu, što je pokazala činjenica da se pokajao za svoje prošle grijehe i zavjetovao na život davanja (Luka 19,8). „Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno“, rekao je Isus kritičkim promatračima (Luka 19,10). Nije ga bilo briga tko je ta „izgubljena“ osoba, bogata ili siromašna, muškarac ili žena, prosjak ili kralj. Svatko treba biti nanovo rođen (Ivan 3,3).
Isus je također učio da je put do Boga po vjeri, a ne dobrim djelima. Hvalio je vjeru (Luka 7,9) i izazivao one koji su se oslanjali na svoja djela (Matej 7,22-28). Bogati mladi vladar jednom je upitao Isusa: „Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?“ (Marko 10,17). Isus je odgovorio pitanjem: „Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog“ (Marko 10,18). Krist nije poricao svoje božanstvo ili vlastitu dobrotu, ali je znao da ovaj mladić nije prepoznao Isusa kao Mesiju. U svom pitanju, Isus je istaknuo da je pogrešno ono što je ovaj čovjek mislio da nekoga čini „dobrim“, jer nitko ne može učiniti ništa da postane dovoljno dobar i baštini vječni život (Ivan 14,6). Židovski vjerski vođe u Kristovo vrijeme dijelili su perspektivu mladog vladara, učeći da držanje Božjeg zakona može učiniti osobu prihvatljivom pred Bogom. Još uvijek postoji mnoštvo ljudi koji pogrešno misle da će njihov „dobar“ život i „dobra“ djela biti dovoljni da dođu u nebo.
Isus je rekao ovom mladom bogatašu da se mora odreći svog bogatstva i slijediti ga (Marko 10,21). Isus je to rekao ne zato što davanje milostinje čini nekoga pravednim, već zato što je znao da je mladićev bog novac. Mladić je samo mislio da drži Zakon; pohlepa je bila njegova propast. Ožalošćen se okrenuo od Isusa jer je „imao veliki imetak“ (Marko 10,22). Krist je učio da je samo On izvor vječnog života. Ako netko želi baštiniti vječni život, mora slijediti i štovati samo Krista (Ivan 6,45-51; 8,31; 10,27; 15,4.14).
Srž Isusova učenja je radosna vijest o dolasku Kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo se u Evanđeljima spominje više od pedeset puta. Mnoge Isusove prispodobe bile su o Kraljevstvu (Matej 13,3-9; 13,24-30; 13,31-32; 13,33). Zapravo, Isus je rekao da je poslan u svrhu propovijedanja dolaska Kraljevstva (Luka 4,43).
Isus je naučavao da je Kraljevstvo Božje započelo na zemlji Njegovom službom. Dokaz je bio očit: kroz ispunjenje proročanstva slijepi su progledali, mrtvi uskrsavali, a grijesi se opraštali. No Isus je također poučavao da postoji aspekt Kraljevstva koji tek treba doći (Luka 9,27). Njegovo Kraljevstvo raste i jednog će dana biti prisutno vidljivo (Luka 13,18-21). U onome što se obično naziva „Gospodnja molitva“, Krist je rekao da se molimo za dolazak Božjeg Kraljevstva (Matej 6,10). Isus je poučavao svoje sljedbenike da ne zaborave svoj poziv: oni su instrumenti Božje milosti dok dijele dobru vijest o Kristovom dolasku. Što više ljudi postaje podanicima Kralja Isusa, to je Njegovo Kraljevstvo vidljivije svijetu.
English
Koje su osnove Isusova učenja?
