Pitanje
Jesu li Izrael i crkva jedno te isto? Ima li Bog još uvijek plan za Izrael?
Odgovor
Ova je tema danas jedna od najkontroverznijih u Crkvi, te ima značajne implikacije u pogledu načina na koji tumačimo Bibliju, osobito što se tiče posljednjih vremena. Što je još važnije, veoma značajno utječe na način na koji razumijemo samu Božju prirodu i karakter.
Rimljanima 11,16-36 bilježi ilustraciju masline. Ovaj odlomak govori o Izraelu („prirodnim“ granama), koji je odlomljen od masline, i Crkvi („divljim“ granama ili mladicama), koja je pricijepljena na maslinu. Budući da se prema Izraelu odnosi kao granama, isto kao i prema Crkvi, može se prosuditi da nijedna grupa takoreći nije „cijelo stablo“; umjesto toga, cijelo stablo predstavlja Božje djelo sa čovječanstvom u cjelini. Dakle, Božji plan s Izraelom i Božji plan sa Crkvom dio su većeg provođenja Njegove svrhe među ljudima općenito. Naravno, to ne treba značiti da je bilo koji plan manje značajan. Kao što su mnogi komentatori primijetili, više prostora u Bibliji dano je u vezi Božjeg plana s Izraelom i sa Crkvom nego u vezi bilo čega drugog čime se Bog bavio!
U Postanku 12, Bog je obećao Abrahamu da će biti otac velikog naroda (Židova), da će Židovi posjedovati zemlju, da će taj narod biti blagoslovljen iznad svih drugih naroda i da će se svi drugi narodi blagoslivljati Izraelom. Dakle, Bog je od početka otkrio da će Izrael biti Njegov izabrani narod na zemlji, ali da Njegov blagoslov neće biti ograničen isključivo na njih. Galaćanima 3,14 identificira prirodu blagoslova koji će doći na sve druge narode: „da na pogane dođe blagoslov Abrahamov u Kristu Isusu; da bismo obećanje, Duha, primili po vjeri.“ Svi narodi svijeta blagoslovljeni su Izraelom, kroz kojeg je došao Spasitelj svijeta.
Božji plan otkupljenja izgrađen je na dovršenom djelu Isusa Krista, potomku Davida i Abrahama. No, Kristova smrt na križu dovoljna je za grijehe cijelog svijeta, a ne samo za Židove! Galaćanima 3,6-8 navodi: „Kao što Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost. Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti evanđelje Abrahamu: Blagoslivljat će se tobom svi narodi.“ Konačno, Galaćanima 3,29 kaže: „Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo i baštinici po obećanju.“ Drugim riječima, vjernici se u Kristu računaju pravednima po vjeri na isti način na koji je bio Abraham (Galaćanima 3,6-8). Ako smo u Kristu, onda smo sudionici blagoslova Izraela i svih naroda u otkupiteljskom Kristovom djelu. Vjernici postaju duhovni Abrahamovi potomci. Vjernici ne postaju tjelesni Židovi, već mogu uživati isti tip blagoslova i privilegija kao Židovi.
Dakle, to ne proturječi niti poništava objavu koja je dana u Starom zavjetu. Božja obećanja u Starom zavjetu još uvijek vrijede, i Božji odnos s Izraelom kao izabranim narodom ukazuje na djelo Krista kao Otkupitelja cijelog svijeta. Mojsijev Zakon i dalje je obavezan za sve Židove koji još uvijek nisu prihvatili Krista kao svog Mesiju. Isus je učinio ono što oni nisu mogli – ispunio Zakon u svim detaljima (Matej 5,17). Kao novozavjetni vjernici, više nismo pod prokletstvom Zakona (Galaćanima 3,13), jer je Krist preuzeo to prokletstvo na sebe na križu. Zakon je služio dvjema svrhama: da otkrije grijeh i nesposobnost čovječanstva da (vlastitom zaslugom) učini išta po tom pitanju, i da nam ukaže na Krista, koji ispunjava Zakon. Njegova smrt na križu u potpunosti zadovoljava Božji pravedni zahtjev savršenstva.
Bezuvjetna Božja obećanja nisu poništena čovjekovom nevjernošću. Što god činimo Boga nikada ne može iznenaditi, i On ne treba prilagoditi svoje planove prema načinu na koji se ponašamo. Ne, Bog je vladar nad svime – prošlošću, sadašnjošću i budućnošću – i ono što je predodredio, kako za Izrael tako i za Crkvu, dogodit će se bez obzira na okolnosti. Rimljanima 3,3-4 objašnjava da nevjera Izraela neće poništiti Njegova obećanja u vezi njih: „Jer što ako neki ne uzvjerovaše? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da opravdan budeš u riječima svojim i pobijediš kada te sudili budu!“
Obećanja dana Izraelu još uvijek će se održati u budućnosti. Možemo biti sigurni da je sve što je Bog rekao istina i održat će se, zbog Njegovog karaktera i dosljednosti. Crkva ne zamjenjuje Izrael i ne treba očekivati simboličko ispunjenje obećanja Starog saveza. Kao što čitamo u Bibliji, Izrael i Crkvu potrebno je smatrati odvojenima.
English
Jesu li Izrael i crkva jedno te isto? Ima li Bog još uvijek plan za Izrael?
