Pitanje
Što možemo naučiti iz života Jakova, Isusova brata?
Odgovor
Jakov je bio sin Marije i Josipa i stoga Isusov polubrat i brat Josipa, Šimuna, Jude i njihovih sestara (Matej 13,55). U evanđeljima se Jakov spominje nekoliko puta, ali je u to vrijeme pogrešno shvatio Isusovu službu i nije bio vjernik (Ivan 7,2-5). Jakov postaje jedan od najranijih svjedoka Isusova uskrsnuća (1. Korinćanima 15,7). Zatim ostaje u Jeruzalemu i dio je skupine vjernika koji se mole u gornjoj sobi (Djela 1,14). Od tog vremena nadalje, Jakovljev status unutar jeruzalemske crkve počinje rasti.
Jakov je još uvijek u Jeruzalemu kada nedavno obraćeni Savao stiže da se sastane s njim i Petrom (Galaćanima 1,19). Nekoliko godina kasnije, kada Petar pobjegne iz zatvora, on izvješćuje Jakova o čudesnom načinu bijega (Djela 12,17). Kada se jeruzalemski sabor sastao, Jakov je bio očigledni predsjedavajući (Djela 15,13-21). Također je starješina crkve, nazvan „stupom“ u Galaćanima 2,9. Kasnije Jakov ponovno predsjeda sastankom u Jeruzalemu, ovaj put nakon Pavlova trećeg misionarskog putovanja. Vjeruje se da je Jakov ubijen oko 62. godine, iako ne postoji biblijski zapis o njegovoj smrti.
Jakov je autor Jakovljeve poslanice, koju je napisao negdje između 50. i 60. godine. Jakov se predstavlja imenom, ali se jednostavno opisuje kao „sluga Boga i Gospodina Isusa Krista“ (Jakovljeva 1,1). Njegova se poslanica više bavi kršćanskom etikom nego kršćanskom teologijom. Njegova tema je djelovanje vjere – vanjski dokaz unutarnjeg obraćenja.
Proučavanje Jakovljeva života pruža nam neke važne lekcije. Njegovo obraćenje svjedoči o ogromnoj snazi koja je proizašla iz toga što je bio svjedok Isusova uskrsnuća: Jakov je od skeptika postao vođa u crkvi na temelju svog susreta s uskrslim Kristom. Jakovljev govor na jeruzalemskom saboru u Djelima apostolskim 15,14-21 otkriva njegovo oslanjanje na Sveto pismo, njegovu želju za mirom unutar crkve, njegovo naglašavanje milosti nad zakonom i njegovu brigu za nežidovske vjernike, iako je on sam služio gotovo isključivo židovskim kršćanima. Također je vrijedna pažnje Jakovljeva poniznost – nikada ne koristi svoj položaj Isusova krvnog srodnika kao osnovu za autoritet. Umjesto toga, Jakov se prikazuje kao Isusov „sluga“, ništa više. Ukratko, Jakov je bio milostiv vođa preko kojega je crkva bila bogato blagoslovljena.
English
Što možemo naučiti iz života Jakova, Isusova brata?
