Pitanje
Što možemo naučiti iz Jakovljeva života?
Odgovor
Jakovljev život započeo je borbom. Kao blizanac u utrobi s Ezavom, borio se za položaj i rodio se držeći bratovu petu. Jakovljevo ime se prevodi kao „on vara“ (Postanak 25,26). Kada je njegova majka, Rebeka, tijekom trudnoće upitala Boga što joj se događa, Bog joj je rekao da u njezinoj utrobi postoje dva naroda koji će se podijeliti. Jedan će biti jači od drugoga, a stariji će služiti mlađemu (Postanak 25,23).
Jakov i Ezav odrasli su zajedno živeći nomadskim životom. Ezav je postao dobar lovac i uživao biti vani, dok je Jakov bio zadovoljan „boraviti u šatorima“ (Postanak 25,27). Ezav je, budući da je bio lovac, bio očev miljenik jer je Izak volio divljač koju je Ezav donosio kući, dok je Jakovu bila omiljena njegova majka (Postanak 25,28). Ovo destruktivno favoriziranje pratit će obitelj u sljedećoj generaciji, ponajviše s Jakovljevim sinom Josipom. Jakovljevo favoriziranje Josipa bilo je takvo da je izazvalo veliko negodovanje među njegovom braćom i Josipa je umalo koštalo života.
Kad je Izak ostario i vid mu oslabio, mislio je da je blizu smrti i dogovorio se s Ezavom da mu prenese blagoslove koji mu pripadaju kao prvorođenom sinu (Postanak 27,1-4). Čuvši to, Rebeka je smislila plan kako prevariti Izaka da umjesto toga blagoslovi Jakova. Tako je Jakov primio očev blagoslov umjesto Ezava. Ezav se zavjetovao da će zbog toga ubiti Jakova čim završi razdoblje žalosti zbog očeve smrti (Postanak 27,41). Kako se pokazalo, njegov otac nije umro još oko dvadeset godina (Postanak 35,27-29).
Međutim, Rebeka je postala svjesna Ezavova plana i upozorila je Jakova. Rebeka je također rekla Izaku da bi Jakov sebi trebao naći ženu među svojim narodom, pa je Izak poslao Jakova njegovom stricu Labanu koji je živio u njihovoj pradomovini Haranu (Postanak 27,43). Tijekom Jakovljevog putovanja, imao je san o ljestvama prema nebu s Bogom na vrhu i anđelima koji se penju i spuštaju. Ova se slika odražava u Isusovim riječima Njegovom učeniku Natanaelu (Ivan 1,51). Bog je Jakovu dao jamstvo svoje prisutnosti i ponovio svoje obećanje Abrahamu (Postanak 28,13-15). Kao rezultat ovog iskustva, Jakov je mjesto preimenovao u „Betel“, što znači „kuća Božja“, i zavjetovao se da će služiti Bogu.
Nakon što se Jakov nastanio u Haranu, Laban mu je ponudio plaću za posao koji je obavljao kao pastir čuvajući njegova stada. Jakov se ponudio da radi za Labana sedam godina u zamjenu za Labanovu kćer Rahelu, koju je jako volio. Međutim, Jakov će uskoro otkriti da je njegov stric Laban varalica kao što je sam bio. Na prvu bračnu noć, Laban je Rahelu zamijenio svojom starijom kćeri Leom i podmetnuo je Jakovu (Postanak 29,23-25). Ipak, Laban je pristao dati Jakovu i Rahelu pod uvjetom da Jakov završi tjedan vjenčanja s Leom prije nego što uzme Rahelu za ženu, a zatim radi još sedam godina za njega. Jakov je pristao na ovaj plan. Iako su obje žene ostale Jakovljeve žene, Jakov je volio Rahelu više nego Leu (Postanak 29,30), što je bio izvor stalne obiteljske svađe.
Dok je Rahela ostala nerotkinja, Lea je Jakovu rodila prvorođenog sina Rubena. Zatim je uslijedilo rođenje još jedanaest sinova od Lee, Rahele i njihove dvije sluškinje. Ovi sinovi će biti praoci dvanaest izraelskih plemena. Nakon rođenja Josipa, Rahelinog prvog i Jakovljevog jedanaestog djeteta, Jakov je zamolio Labana da ga pošalje natrag u njegovu domovinu. Laban je zamolio Jakova da ostane, rekavši mu da procijeni svoju plaću. Jakov je tražio samo šarene i pjegave ovce i koze od svih Labanovih stada koja je čuvao kako bi napravio vlastita stada. Nejasno je kako ili zašto je to funkcioniralo, ali Jakov je stavio prugaste prutove ispred stada kada su se parila, i to je rezultiralo prugastim i pjegavim potomcima koje je mogao tražiti za sebe. Jakov je to učinio samo sa snažnim životinjama tako da su njegova stada ojačala, dok su Labanu ostala slaba stada (Postanak 30,31-43). Jakov je prepoznao da se stav Labana i Labanovih sinova prema njemu promijenio. Tada je Bog zapovjedio Jakovu da se vrati u zemlju svojih otaca praćen svojim obećanjem: „I ja ću biti s tobom“ (Postanak 31,3). Jakov je napustio Haran, vodeći sa sobom svoje žene i djecu i sva golema stada koja je skupio. Kad je Laban saznao da je Jakov otišao, krenuo je za njim. Ali Bog je rekao Labanu u snu: „Pazi da Jakovu ne kažeš ni dobro ni zlo“ (Postanak 31,24). Laban je pitao Jakova zašto je potajno otišao i govorio o svojoj moći da naudi Jakovu da nije bilo Božjeg upozorenja. Također je optužio Jakova da mu je ukrao kućne idole. Nastavljajući naslijeđe prijevare, Rahela, koja je odnijela idole bez Jakovljevog znanja, sakrila ih je od svog oca tijekom njegove potrage. Laban i Jakov na kraju su se razišli nakon što su se zakleli da neće uzurpirati zemlju jedno drugome.
Zatim se Jakov morao suočiti sa svojim bratom Ezavom. Iako je prošlo dvadeset godina otkako su se zadnji put vidjeli, sjećanje na Ezavovu prijetnju da će ubiti Jakova nikada ga nije napustilo (Postanak 32,11). Jakov je pred sobom poslao glasnike s darovima, naloživši im da kažu Ezavu da ga on slijedi. Glasnici su se vratili Jakovu rekavši mu da mu Ezav dolazi u susret zajedno sa četiri stotine ljudi. U strahu da će ga Ezav uništiti, Jakov je podijelio svoju obitelj u dvije grupe, nadajući se da će barem jedna grupa moći izbjeći napad. Jakov se molio Bogu da ga spasi, podsjećajući Boga da je poslao Jakova natrag u Abrahamovu zemlju i obećao mu da će napredovati, a njegovo potomstvo učiniti brojnim (Postanak 32,9-12). Jakov je odabrao još darova za Ezava, koje je slao naprijed sa slugama u par navrata, nadajući se da će umiriti Ezava. Te je noći otpustio i svoje žene i sinove od sebe. Dok je bio sam, usred noći i u strahu za svoj život, Jakov se hrvao sa čovjekom za kojeg je kasnije saznao da je Bog (Postanak 32,22-31). Čovjek je dotaknuo Jakovljev bok, izbacivši ga iz ležišta, ali tijekom dana Jakov je i dalje odbijao pustiti čovjeka. Tražio je blagoslov te mu je rečeno: „Više ti ime neće biti Jakov, nego Izrael: jer si kao knez imao snage s Bogom i s ljudima i nadvladao si“ (Postanak 32,28). Jakov je pitao čovjeka kako se zove i tada je shvatio da je On Bog. Jakov je to mjesto nazvao Penuel, prepoznajući da je vidio Boga, a Bog mu je ipak poštedio život. Ovaj hrvački meč i promjena imena označili su novi početak za Jakova.
Ponovni susret s Ezavom nije bio napad kojeg se bojao: „I potrča mu Ezav u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga; i zaplakaše“ (Postanak 33,4). Ezav se ponudio da će pratiti Jakova do kraja puta. Jakov je odbio, navodeći veličinu svoje obitelji. Jakov je također odbio Ezavovu ponudu da mu ostavi neke svoje ljude. Čini se da Jakov nije u potpunosti vjerovao svom bratu Ezavu, pa je Jakov, umjesto susreta s Ezavom u Seiru, svoju obitelj poveo drugim putem gdje su konačno kupili zemljište i nastanili se u El-Elohe-Izraelu ili „Silan je Bog Izraelov“. Iako je dobio novo ime, Jakov varalica i dalje je bio oprezan prema drugima koji bi ga mogli pokušati prevariti. Ovdje vidimo da je um onih koji planiraju prijevaru uvijek sumnjičav prema motivima drugih i nikada se ne može potpuno opustiti.
Postanak 34 bilježi silovanje Jakovljeve jedine kćeri Dine i osvetu koju su njezina braća Šimun i Levi izvršili nad cijelom silovateljevom zajednicom. Još jednom vidimo kako se neiskrenost roditelja prenosi na djecu u prijevarnom načinu na koji su svladali svog neprijatelja. Jakov je bio ljut na svoje sinove, te u poslušnosti Božjem vodstvu preselio svoju obitelj natrag u Betel (Postanak 35,1) gdje se Bog ponovno ukazao Jakovu i potvrdio svoj blagoslov (Postanak 35,9-13). U susretu s Bogom Jakov je dobio obećanje da će kraljevi i mnogi narodi poteći od njega i da će zemlja koju je Bog obećao njegovim precima biti njegova baština (Postanak 35,11-12).
Jakov i njegova obitelj kasnije su se preselili iz Betela u Eder. Na putu je Rahela rodila svog drugog sina, Jakovljevog dvanaestog – Benjamina. Rahela je umrla na porodu. Jakov se ponovno ujedinio sa svojim ocem Izakom u Mamru. Kad mu je otac umro, Jakov i Ezav su ga pokopali.
Slično svojoj majci, i Jakov je imao miljenike. Rahela je bila njegova omiljena žena, a njezina djeca – Josip i Benjamin – bili su njegovi omiljeni sinovi. Zapravo, Josip je bio toliko povlašten da su njegova braća postala ljubomorna i prodala ga u ropstvo. Ali Bog je bio s Josipom, koji je na kraju dobro prošao u Egiptu i spasio svoju obitelj, uključujući i Jakova, od gladi. Jakov je umro u Egiptu i balzamiran je na Josipov zahtjev (Postanak 49,29–50,3). Josip i njegova braća odnijeli su Jakovljevo tijelo natrag u Kanaan kako bi ga pokopali uz Abrahama, Saru, Izaka, Rebeku i Leu. Prije smrti, Jakov je blagoslovio svojih dvanaest sinova i zatražio da bude pokopan u špilji koju je Abraham kupio za ukop. Jakov je također blagoslovio dva Josipova sina, dajući blagoslov prvorođenca mlađem sinu. Za razliku od svog oca koji je bio prevaren da Jakovu da blagoslov prvorođenca, Jakov je prekrižio ruke kako bi namjerno dao neuobičajeni blagoslov.
Sličnosti u životima Abrahama, Izaka i Jakova su zapanjujuće. U njihovim pričama vidimo važnost obitelji i utjecaj vodećih. Teme poput prijevare, favoriziranja, obiteljskih sukoba, neočekivanih blagoslova, pomirenja i vjere teku kroz ove pripovijesti. Uglavnom vidimo da je Bog vjeran svojim obećanjima. On odlučuje ostvariti svoje nakane kraljevstva preko grešnih ljudi koji su mu voljni vjerovati. On može učiniti te grešne ljude novima – dajući Abramu ime Abraham, Jakovu ime Izrael, a one koji vjeruju u Isusa Krista učiniti novim stvorenjima (2. Korinćanima 5,17). Iako nas naši grešni obrasci još uvijek mogu mučiti, u Kristu nalazimo oproštenje za svoje grijehe, kao i silu da ih pobijedimo. Pozvani smo sudjelovati u Božjem djelu u svijetu. Imamo nova imena i možemo vjerovati obećanjima Boga koji uvijek iznova dokazuje da je vjeran.
Izgleda da Jakovljevo ime, „varalica“ karakterizira veći dio Jakovljeva života. Ali on je također bio Izrael, onaj kojemu je Bog dao obećanja kojima je ostao vjeran. Bog se ukazao Jakovu, a Jakov je povjerovao Božjim obećanjima. Unatoč Jakovljevim greškama, Bog ga je izabrao da bude vođa velike nacije koja i danas nosi njegovo ime. No malo je vjerojatno da bismo znali mnogo o Jakovu, koji kao da je u središtu događaja dok su ključni igrači oni oko njega. Kod Jakova se ne može govoriti o velikoj mudrosti ili hrabrosti, te smo u iskušenju da ga vidimo tek nešto više od Božjeg pasivnog instrumenta. Ako smo u iskušenju pomisliti da smo mu nevažni, budući da nismo u središtu pozornosti čineći velika djela za Boga, tada bismo trebali razmotriti Jakovljev život i znati da, unatoč našim propustima, Bog može i hoće još uvijek nas koristiti u svom planu.
English
Što možemo naučiti iz Jakovljeva života?
