Pitanje
Je li Bog okrutan?
Odgovor
Postoje ateisti i agnostici koji tvrde da je Bog koji se predstavlja u Bibliji okrutan. Označujući Boga kao okrutnog, obraćaju se našoj ljudskoj, moralnoj osjetljivosti. Riječ „okrutnost“ definira se kao „bezosjećajna ravnodušnost ili zadovoljstvo u nanošenju boli i patnje“. Pitanje koje se sada postavlja pred nama glasi: Je li Bog okrutan? Da bismo odgovorili potvrdno, morali bismo reći da Boga ili ne zanima tuđa bol i patnja ili zapravo uživa gledati kako Njegova stvorenja pate.
Ateisti/agnostici koji tvrde da je Bog okrutan imaju veliki teret dokazivanja. Ne samo da tvrde da znaju sve o Božjim djelima; također tvrde da dovoljno poznaju okolnosti u kojima je izvršio ta djela, kao i Njegove motivacije. Uz to tvrde da poznaju sam Božji um, pripisujući mu stavove ravnodušnosti i/ili sadističkog užitka koji su neophodni da bi ga se definiralo kao okrutnog. Iskreno govoreći, ova demonstracija je izvan sposobnosti skeptika – koji nikako ne mogu spoznati Božji um. „Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi', govori GOSPODIN. 'Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli'“ (Izaija 55,8-9).
Nema sumnje da Bog dopušta i povremeno uzrokuje bol i patnju, ali Božju dobrotu ne možemo osporiti jer On čini djelo koje nam se čini okrutnim. Iako ne možemo tvrditi da znamo Njegovo obrazloženje u svim okolnostima, znamo nekoliko razloga za postupke koji nam se mogu činiti okrutnima, osobito ako ne znamo – ili se ne trudimo saznati – okolnosti koje će:
1. Odmjeriti pravednu kaznu: Ako je kazna pravedna, može li se reći da je okrutna? Ono što kritičari obično ne razumiju jest da se Božja ljubav ne umanjuje kada On kažnjava ljude. Bog je u stanju osuditi zlu skupinu ljudi kako bi poštedio one koji su mu odani. Dopustiti da zlo i nedjela prođu nekažnjeno doista bi bilo okrutno i ukazivalo bi na bešćutnost prema nedužnima. Kad je Bog učinio da se Crveno more zatvori, potapajući cijelu faraonovu vojsku, kažnjavao je faraonovu pobunu protiv Njega i sačuvao svoj izabrani narod od sigurnog pokolja i uništenja (Izlazak 14). Zlodjelo koje ne rezultira kaznom neizbježno rezultira sve većim i većim nedjelom, koje nikome ne koristi, a šteti općem dobru. Čak i kad je Bog rekao Izraelcima da potpuno unište Božje neprijatelje, uključujući žene i djecu, znao je da bi njihovo puštanje na životu zasigurno iznjedrilo buduće generacije posvećene zlim idolopokloničkim praksama – uključujući u nekim slučajevima žrtvovanje djece na oltarima lažnih bogova.
2. Donijeti veće dobro: Bol i patnja koji dovode do većeg dobra ponekad se ne mogu postići ni na koji drugi način. Biblija nam govori da iskušenja i poteškoće stvaraju jače, bolje kršćane i da kada ih susrećemo, trebamo „potpunom radošću smatrati“ (Jakovljeva 1,2). Bog ih donosi za našu korist, kako bi nas pročistio poput zlata u vatri nevolje. Apostol Pavao je svoju vlastitu patnju – premlaćivanja, kamenovanja, brodolome, glad, žeđ, hladnoću, zatvaranje – vidio kao način da osigura da će uvijek biti svjestan vlastite slabosti, da će se uvijek prisjećati da je snaga koja je djelovala u njemu bila od Boga, ne njega samog, i nikada se ne bi zavaravao oslanjajući se na vlastitu snagu (2. Korinćanima 1,8-10; 4,7-12). Protiv nevjernika, Božja je pravda opravdana kada uzrokuje da iskuse bol i patnju. On im pokazuje svoje milosrđe upozoravajući ih opetovano na posljedice grijeha. Kada vlastitom pobunom navuku na sebe nesreću, to je pravedna kazna, a ne okrutnost. Činjenica da On dopušta pobunjenicima da se gnjeve sve dok to čini ukazuje na Njegovo milosrđe i strpljenje, a ne na okrutnost.
3. Proslaviti Njega: Bog se proslavlja isticanjem Njegovih svojstava. Svi se slažemo da nam On djeluje prilično dobro kada se očituju Njegova ljubav i milosrđe, ali budući da je svaka osobina sveta i savršena, čak i izlaganje Njegove srdžbe i gnjeva donosi mu slavu. I to je krajnji cilj – Njegova slava, ne naša. Naši sićušni, ograničeni mozgovi ne mogu ga čak ni adekvatno zamisliti, a još manje dovesti u pitanje.
Sve su to vrijedni, valjani, plemeniti razlozi za bol i patnju. Suprotno tvrdnjama skeptika, postoje dobri razlozi zašto Bog dopušta zlo i patnju na ovom svijetu. Imamo privilegiju znati neke od tih razloga, ali ne znamo uvijek zašto Bog dopušta zlo i patnju. Vjerovati Bogu usprkos nepoznavanju razloga nije slijepi odskok vjere. Umjesto toga, povjeravamo mu ono što ne razumijemo jer vidimo Njegovu vjernost u onim djelima koja razumijemo.
Ako pažljivo čitamo Bibliju, umjesto da vidimo kako Bog djeluje iz okrutnosti, vidimo ga kako djeluje iz svoje ljubavi prema nama. Na primjer, knjiga o Jobu često se ističe kao primjer Božjih sadističkih postupaka protiv nedužnog čovjeka. Knjiga izjavljuje da je Job bio nevin u odnosu na patnju koja ga je snašla, što izgleda ide u prilog tvrdnji ateista. No tvrditi da to dokazuje da je Bog sadist odaje vrlo površno razumijevanje knjige o Jobu.
Na Bliskom istoku za vrijeme patrijaraha, uobičajeno je bilo vjerovanje da je Bog uvijek blagoslivljao pravedne i donosio patnju nepravednima. Knjiga o Jobu je polemika protiv te teologije. Priča pokazuje da je čovjekov pogled na Božju pravdu trebalo promijeniti. Moramo shvatiti da Bog nije ograničen na korištenje patnje kao sredstva odmazde. Također ga koristi da otrgne ljude od zemaljskih stvari koje ih tako lako mame. Osim toga, Job približava ljude razumijevanju Božjeg djela pomirenja na križu. Da je čovječanstvo nastavilo misliti da Bog ne može dopustiti da nevin čovjek pati, tada bismo propustili Božji plan za otkupljenje svijeta. Jer Bog je dopustio patnju savršeno nevinog Čovjeka (Isusa Krista) kako bi svoje doveo do spasenja. Dakle, ova knjiga o Jobu na kraju postaje neprocjenjiv doprinos povijesti otkupljenja.
Ukratko, skeptik mora podnijeti vrlo veliki teret dokaza kada tvrdi da su Božja djela obilježena okrutnošću. U kontekstu, biblijski stihovi koji navodno prikazuju Boga kao okrutnog zapravo to ne čine. Ustvari, uz pravilno razumijevanje Svetoga pisma, vidimo da su Božja djela uvijek motivirana i u skladu s Njegovim svetim i savršenim karakterom.
English
Je li Bog okrutan?
