Pitanje
Je li Bog suveren ili imamo slobodnu volju?
Odgovor
Kada govorimo o slobodnoj volji, obično se bavimo pitanjem spasenja. Željeli bismo znati tko točno upravlja našom vječnom sudbinom.
Svaka rasprava o ljudskoj slobodnoj volji mora započeti s razumijevanjem ljudske prirode jer je ljudska volja vezana tom prirodom. Zatvorenik ima slobodu hodati gore-dolje po svojoj ćeliji, ali je sputan zidovima te ćelije i ne može ići dalje, ma koliko njegova volja to željela. Tako je sa svim ljudima. Zbog grijeha su ljudi zatvoreni unutar ćelije pokvarenosti i zloće koja prožima do same srži našeg bića. Svaki dio osobe je u ropstvu grijeha – naše tijelo, naš um i naša volja. Jeremija 17,9 govori nam o stanju ljudskog srca: ono je „prijevarno i beznadno opako“. U našem prirodnom, neobnovljenom stanju, mi smo tjelesni, a ne duhovni. „Jer tjelesno rasuđivanje je smrt, a duhovno rasuđivanje je život i mir. Zato je tjelesno rasuđivanje neprijateljstvo prema Bogu: Zakonu Božjemu nije podvrgnuto, niti pak može biti“ (Rimljanima 8,6-7). Ovi stihovi nam govore da prije nego što smo spašeni, mi smo u neprijateljstvu (ratu) s Bogom, ne pokoravamo se Bogu i Njegovom zakonu, niti možemo. Biblija je jasna da, u našem prirodnom stanju, ljudi nisu sposobni odabrati ono što je dobro i sveto. Drugim riječima, nemamo „slobodnu volju“ izabrati Boga jer naša volja nije slobodna. Ona je ograničena našom prirodom, baš kao što je zatvorenik ograničen svojom ćelijom.
Kako se onda itko može spasiti? Efežanima 2,1 opisuje proces. Mi koji smo „mrtvi u prijestupima i grijesima“ smo „oživljeni“ po Kristu. Mrtav čovjek ne može sam sebe oživjeti jer nema potrebnu snagu za to. Lazar je ležao u svojoj grobnici četiri dana nesposoban učiniti bilo što da uskrsne. Krist je došao i zapovjedio mu da oživi (Ivan 11). Tako je i s nama. Duhovno smo mrtvi, ne možemo ustati. Ali „dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas“ (Rimljanima 5,8). On nas poziva iz naših duhovnih grobova i daje nam potpuno novu narav, neokaljanu grijehom u odnosu na staru narav (2. Korinćanima 5,17). Bog je vidio očajno i bespomoćno stanje naših duša, te u svojoj velikoj ljubavi i milosrđu suvereno odlučio poslati svoga Sina na križ da nas otkupi. Njegovom milošću smo spašeni po daru vjere koji nam daje da možemo vjerovati u Isusa. Njegova milost je besplatan dar, naša vjera je besplatan dar i naše spasenje je besplatan dar dan onima koje je Bog izabrao u Kristu „prije utemeljenja svijeta“ (Efežanima 1,4). Zašto je odlučio to učiniti na ovaj način? Jer je to bilo „u skladu s dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti, u kojoj nas je učinio prihvaćenima u Ljubljenome“ (Efežanima 1,5-6). Važno je razumjeti da je plan spasenja osmišljen da proslavi Boga, a ne čovjeka. Naš odgovor je da ga slavimo zbog „slave Njegove milosti“. Kad bismo sami birali svoje spasenje, tko bi dobio slavu? Mi bismo, a Bog je jasno dao do znanja da slavu koja mu pripada neće dati nikome drugome (Izaija 48,11).
Prirodno se postavlja pitanje, kako znamo tko je spašen „od utemeljenja svijeta“? Ne znamo. Zato nosimo dobru vijest o spasenju po Isusu Kristu do nakraj zemlje, govoreći svima da se obrate i prime Božji dar milosti. Druga Korinćanima 5,20 govori nam da trebamo preklinjati druge da se pomire s Bogom prije nego bude prekasno. Ne možemo znati koga će Bog osloboditi iz njihovih zatvorskih ćelija grijeha. To prepuštamo Njemu i predstavljamo evanđelje svima. One koji dođu Isusu On „nipošto neće izbaciti van“ (Ivan 6,37).
English
Je li Bog suveren ili imamo slobodnu volju?
