Pitanje
Što možemo naučiti iz Jobova života?
Odgovor
Jobov život pokazuje da ljudi često nisu svjesni mnogih načina na koje Bog djeluje u životu svakog vjernika. Jobov život je također jedan od onih koji potiču na uobičajeno pitanje: „Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?“ To je prastaro pitanje i na njega je teško odgovoriti, ali vjernici znaju da Bog uvijek ima kontrolu, i bez obzira što se dogodilo, nema slučajnosti – ništa se ne događa slučajno. Job je bio vjernik; znao je da je Bog na prijestolju i da ima potpunu kontrolu, iako nije mogao znati zašto se toliko strašnih tragedija dogodilo u njegovom životu.
Job je bio „besprijekoran i pravedan; bojao se Boga i klonio zla“ (Job 1,1). Imao je desetero djece i bio vrlo bogat čovjek. Biblija nam govori da se jednog dana Sotona pojavio pred Bogom, koji ga je upitao što misli o Jobu. Sotona je optužio Joba da časti Boga samo zato što ga je Bog blagoslovio. Stoga je Bog dopustio Sotoni da oduzme Jobovo bogatstvo i njegovu djecu. Kasnije je Bog dopustio Sotoni da fizički naudi Jobu. Job je duboko tugovao, ali nije optužio Boga za zlo (Job 1,22; 42,7-8).
Jobovi prijatelji bili su sigurni da je Job morao zgriješiti da bi zaslužio kaznu te su raspravljali s njim o tome. No, Job je tvrdio da je nevin, iako je priznao da želi umrijeti i postavljao pitanja Bogu. Mlađi čovjek, Elihu, pokušao je govoriti u Božje ime pred samim Bogom, odgovarajući Jobu. Knjiga o Jobu, poglavlja 38–42 sadrže neke od najdivnijih pjesama o veličini i moći Boga. Job je odgovorio na Božji govor poniznošću i pokajanjem, rekavši da je govorio o nečemu što nije znao (Job 40,3-5; 42,1-6). Bog je rekao Jobovim prijateljima da je ljut na njih jer su govorili laži o Njemu, za razliku od Joba koji je govorio istinu (Job 42,7-8). Bog im je rekao da prinesu žrtve i da će se Job moliti za njih, te će Bog prihvatiti Jobovu molitvu. Job je to i učinio, po svoj prilici i sam oprostivši svojim prijateljima njihovu grubost. Bog je duplo obnovio Jobovo bogatstvo (Job 42,10) te „blagoslovio Jobov posljedak više negoli njegov početak“ (Job 42,12). Job je živio 140 godina nakon svoje muke.
Job nikada nije izgubio svoju vjeru u Boga, čak ni pod najpotresnijim okolnostima koje su ga testirale do srži. Teško je zamisliti da izgubimo sve što posjedujemo u jednom danu – imovinu, posjede, pa čak i djecu. Većina muškaraca utonula bi u depresiju i možda čak postala suicidalna nakon tako velikog gubitka. Iako je dovoljno patio da proklinje dan svog rođenja (Job 3,1-26), Job nikada nije prokleo Boga (Job 2,9-10), niti se pokolebao u svom razumijevanju da Bog još uvijek ima kontrolu. S druge strane, tri Jobova prijatelja, umjesto da ga tješe, davali su mu loše savjete i čak ga optuživali da je počinio toliko teške grijehe da ga Bog kažnjava patnjom. Job je poznavao Boga dovoljno dobro da zna da On ne djeluje na takav način; zapravo, imao je tako prisan, osoban odnos s Njime da je mogao reći: „Da me on i pogubi, ipak ću se u njega uzdati: ali ću pred njim putove svoje održati“ (Job 13,15). Kad je Jobova žena predložila da prokune Boga i umre, Job je odgovorio: „Govoriš kao što govori kakva luđakinja. Što? Hoćemo li primati dobro od ruke Božje, a da ne primamo zlo?“ (Job 2,10).
Jobova nevolja, od smrti njegove djece i gubitka imovine do fizičkih muka koje je podnio, plus govor njegovih takozvanih prijatelja, nikada nije pokolebala njegovu vjeru. Znao je tko je njegov Otkupitelj, znao je da je živi Spasitelj i znao je da će jednog dana fizički stajati na zemlji (Job 19,25). Razumio je da su čovjekovi dani određeni (odbrojani) i da se ne mogu promijeniti (Job 14,5). Jobova duhovna dubina pokazuje se kroz cijelu knjigu. Jakov spominje Joba kao primjer ustrajnosti pišući: „Za uzor podnošenja zála i strpljivosti uzmite, braćo moja, proroke, koji su govorili u Gospodinovo ime. Evo, blaženima nazivamo one koji su ustrajali. Za postojanost Jobovu ste čuli i vidjeli ste ishod Gospodinov, da je Gospodin vrlo suosjećajan i milosrdan“ (Jakovljeva 5,10-11).
U knjizi o Jobu postoji i nekoliko znanstvenih i povijesnih činjenica. Knjiga je implicirala da je Zemlja okrugla davno prije pojave moderne znanosti (Job 22,14). U knjizi se spominju dinosauri – ne pod tim imenom, ali opis behemota svakako je sličan dinosaurusima – koji žive rame uz rame sa čovjekom (Job 40,15-24).
Knjiga o Jobu daje nam pogled iza vela koji dijeli zemaljski život od nebeskoga. Na početku knjige vidimo da je Sotoni i njegovim palim anđelima još uvijek dopušten pristup nebu, ulaz i izlaz na propisane sastanke koji se tamo održavaju. Ono što je očito iz ovih izvještaja jest da je Sotona okupiran činjenjem zla na zemlji, kao što je zapisano u Jobu 1,6-7. Ovaj izvještaj također pokazuje kako je Sotona „optužitelj braće“, što odgovara Otkrivenju 12,10, te pokazuje njegovu oholost i ponos, kao što je zapisano u Izaiji 14,13-14. Nevjerojatno je vidjeti kako Sotona izaziva Boga; nema skrupula oko suočavanja sa Svevišnjim. Izvještaj u Jobu prikazuje Sotonu onakvim kakav uistinu jest – ohol i zao do srži.
Možda je najveća lekcija koju učimo iz knjige o Jobu ta da Bog nikome ne mora odgovarati za ono što čini ili ne čini. Jobovo iskustvo nas uči da možda nikada nećemo saznati konkretan razlog patnje, ali se moramo pouzdati u našeg suverenog, svetog, pravednog Boga. Njegovi su putovi savršeni (Psalam 18,30). Budući da su Božji putovi savršeni, možemo vjerovati da je sve što On čini – i što god dopusti – također savršeno. Ne možemo očekivati da ćemo savršeno razumjeti Božji um, kao što nas podsjeća: „Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi… Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli“ (Izaija 55,8-9).
Naša odgovornost prema Bogu je da mu se pokoravamo, da mu vjerujemo i da se podložimo Njegovoj volji, bez obzira razumijemo li je ili ne. Kada to učinimo, pronaći ćemo Boga usred naših kušnji – moguće čak i zbog naših kušnji. Jasnije ćemo vidjeti veličanstvenost našeg Boga i izjavit ćemo zajedno s Jobom: „Čuo sam glas o tebi uhom, ali sada te vidi oko moje“ (Job 42,5).
English
Što možemo naučiti iz Jobova života?
