Pitanje
Što možemo naučiti iz Jošuina života?
Odgovor
Jošua je najpoznatiji kao Mojsijev drugi zapovjednik koji preuzima i vodi Izraelce u Obećanu zemlju nakon Mojsijeve smrti. Jošua se smatra jednim od najvećih biblijskih vojskovođa jer je predvodio sedmogodišnje osvajanje Obećane zemlje i često ga se navodi kao uzor za vodstvo i izvor praktične primjene kako biti učinkovit vođa. Pogledajmo njegov život iz biblijske perspektive.
Kao vojskovođa, Jošua bi se smatrao jednim od najvećih generala u ljudskoj povijesti, ali bila bi pogreška pripisati pobjedu Izraela samo Jošuinoj vještini kao vojnog generala. Jošuu prvi put vidimo u Izlasku 17 u bitci protiv Amalečana. Izlazak 17,13 nam govori da je Jošua „porazio Amaleka i njegov narod“, stoga smo u iskušenju zaključiti da je Jošuina vojna stručnost spasila stvar. No, u ovom odlomku vidimo da se događa nešto čudno. U stihu 11 čitamo: „Kada bi Mojsije držao ruku uzdignutu, tada bi nadvladavao Izrael; a kada bi on spustio ruku, nadvladavao bi Amalek.“ Na kraju su Mojsijeve ruke postale toliko umorne da je morao sjesti na kamen, a Aron i Hur su mu podupirali ruke. Dakle, u ovoj vinjeti vidimo da je Jošua pobijedio jer mu je Bog dao bitku.
Isto se može reći i za vojne pobjede u Obećanoj zemlji. Gospodin je obećao sigurnu pobjedu i izrekao ju na uvjerljiv način. Jedina iznimka je bitka kod Aja (Jošua 7). Postoji nekoliko stvari koje treba napomenuti o ovom slučaju. Izrael je napustio vjeru u Boga u pogledu „onoga što je prokleto“ (Jošua 7,1). Bog je naredio Izraelcima da sve predaju uništenju (Jošua 6,17), a Akan je zadržao dio plijena iz bitke kod Jerihona za sebe. Zbog toga im je Bog sudio ne dajući im pobjedu kod Aja. Još nešto što treba primijetiti je da ne postoji izričita zapovijed od Boga da se ide protiv Aja. Svrha stavljanja ove dvije borbene priče jednu pored druge jest pokazati da kada Bog postavi program i plan, slijedi pobjeda, ali kada čovjek postavi program i plan, slijedi neuspjeh. Jerihon je bio Gospodnja bitka; Aj nije bio. Bog je iskupio situaciju i na kraju im dao pobjedu, ali tek nakon što je data predmetna lekcija.
Daljnji dokaz Jošuinih kvaliteta vođe može se vidjeti u njegovoj vjeri u Boga koja je čvrsta kao stijena. Kad su Izraelci bili na granici Obećane zemlje u Brojevima 13, Bog je zapovjedio Mojsiju da pošalje dvanaest ljudi da izvide zemlju, po jednog iz svakog izraelskog plemena. Po povratku su desetorica izvijestila da je zemlja, iako obilna kao što je Gospod obećao, okupirana snažnim i žestokim ratnicima koji žive u velikim, utvrđenim gradovima. Nadalje, Nefili (divovi iz perspektive Izraelaca) bili su u zemlji. Jošua i Kaleb bili su jedina dvojica koji su poticali ljude da zauzmu zemlju (Brojevi 14,6-10). Ovdje vidimo nešto što Jošuu (i Kaleba) izdvaja od ostalih Izraelaca – vjerovali su u Božja obećanja. Nisu bili zastrašeni veličinom ratnika ili snagom gradova. Umjesto toga su poznavali svog Boga i sjećali se kako je postupio s Egiptom, najmoćnijom nacijom na zemlji u to vrijeme. Ako se Bog mogao pobrinuti za moćnu egipatsku vojsku, sigurno bi se mogao pobrinuti i za razna kanaanska plemena. Bog je nagradio Jošuinu i Kalebovu vjeru tako što ih je izuzeo od cijele generacije Izraelaca koja će nestati u pustinji.
Vidimo Jošuinu vjernost u činu poslušnog posvećenja naroda prije invazije na Obećanu zemlju i ponovno nakon poraza kod Aja. No, Jošuina vjernost nigdje se jasnije ne prikazuje nego na kraju knjige koja nosi njegovo ime kada posljednji put okuplja narod i prepričava Božja djela u njihovo ime. Nakon tog govora, Jošua potiče narod da napusti svoje idole i ostane vjeran savezu koji je Bog sklopio s njima na Sinaju, govoreći: „A ako vam se čini lošim služiti GOSPODINU, izaberite danas kome ćete služiti: ili bogovima kojima su vaši oci služili s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji prebivate; no ja i moj dom služit ćemo GOSPODINU“ (Jošua 24,15).
Dakle, što možemo naučiti iz Jošuina života? Možemo li iz njegovog života izvući načela za vodstvo? Naravno. To što mu je Bog dao pobjedu u zauzimanju Obećane zemlje ne oduzima mu vojno vodstvo. Nadalje, bio je više nego sposoban vođa za Izraelce, ali njegova vještina vodstva nije primarna lekcija koju bismo trebali izvući iz Jošuina života. Bolja bi pouka bila Jošuina vjernost, njegov stav protiv deset uhoda koji su donijeli podcjenjivački izvještaj o preprekama u preuzimanju Obećane zemlje i njegova revnost u osiguravanju vjernosti saveza naroda. Ali ni njegova vjera nije bila savršena. Prisutna je činjenica da je Jošua poslao uhode u Jerihon iako je Bog osigurao pobjedu, a tu je i pretjerano samopouzdanje koje je pokazao u bitci kod Aja.
Glavna lekcija koju treba izvući iz Jošuina života jest da je Bog vjeran svojim obećanjima. Bog je obećao Abrahamu da će njegovi potomci živjeti u zemlji, a pod Jošuom je Bog doveo ljude u zemlju koju im je obećao dati. Ovim činom dovršena je misija otkupljenja koju je Bog započeo s Mojsijevim izvođenjem Izraela iz Egipta. To je također simbolika koja ukazuje na konačno otkupljenje koje Isus donosi zajednici vjere. Poput Mojsija, Isus nas je izbavio iz zatočeništva i ropstva grijehu, te poput Jošue, Isus će nas dovesti u vječnu Obećanu zemlju i vječni subotnji počinak (Hebrejima 4,8-10).
English
Što možemo naučiti iz Jošuina života?
