Pitanje
Zašto je Juda izdao Isusa?
Odgovor
Premda ne možemo biti apsolutno sigurni zašto je Juda izdao Isusa, neke stvari su ipak sigurne. Kao prvo, premda je Juda bio izabran da bude jedan od Dvanaestorice (Ivan 6:64), svi odlomci u Pismu ukazuju na činjenicu da nikada nije vjerovao da je Isus Bog. Moguće je da nikada nije vjerovao ni da je Isus Mesija (barem ne kakvoga je očekivao). Za razliku od drugih učenika koji su Isusa zvali „Gospodinom,“ Juda nikada nije koristio taj naziv za Isusa, nego ga je zvao „Rabbi.“ Na taj način, on Isusa nije priznao ničim većim od nekog učitelja. Dok su drugi učenici ponekad davali velike izjave vjere i odanosti (Ivan 6:68; 11:16), Juda to nikada nije učinio, nego je po svemu sudeći u tim trenucima šutio. Taj manjak vjere u Isusa temelj je svih drugih razmatranja koje ćemo dolje navesti. Isto se odnosi na nas. Ukoliko ne prepoznajemo da je Isus utjelovljeni Bog, te da nam jedino On može dati oproštenje grijeha – i vječno spasenje koje s time dolazi — suočit ćemo se s brojnim drugim problemima koji će izaći iz našeg pogrešnog shvaćanja Boga.
Kao drugo, Judi nije nedostajala samo vjera u Krista, nego je imao jako malo ili ništa osobnog odnosa s Isusom. Kada sinoptička Evanđelja daju popis Dvanaestorice, njihova imena uvijek se navode istim redoslijedom, s tek manjim odstupanjima (Matej 10:2-4; Marko 3:16-19; Luka 6:14-16). Vjeruje se kako taj opći redoslijed odražava relativnu blizinu njihovog osobnog odnosa s Isusom. Unatoč varijacijama, Petar i braća Jakov i Josip uvijek se navode prvi, što je dosljedno njihovu odnosu s Isusom. Juda se uvijek navodi zadnji, što možda ukazuje na njegov manjak osobnog odnosa s Kristom. Štoviše, jedini dokumentirani dijalozi između Isusa i Jude su onaj u kojemu Isus kori Judu nakon njegove sebičnošću potaknute primjedbe Mariji (Ivan 12,1-8), nakon Judina nijekanja da će ga izdati (Matej 26:25) i nakon same izdaje (Luka 22:48).
Kao treće, Juda je bio obuzet pohlepom do te mjere da nije izdao samo Isusovo povjerenje, nego i povjerenje drugih učenika, kao što vidimo u Ivanu 12:5-6. Juda je možda želio slijediti Isusa samo zato što je vidio mnoštvo njegovih sljedbenika i vjerovao da može zaraditi od milodara koji su im ljudi davali. Činjenica da je Juda bio zadužen za blagajnu cijele skupine pokazuje nam njegovo zanimanje za novac (Ivan 13:29).
Na kraju, Juda je, poput mnogih drugih u to vrijeme, vjerovao da će Mesija zbaciti rimsku okupaciju i zauzeti položaj vodstva u izraelskoj naciji. Moguće je da je Juda slijedio Isusa u nadi da će mu ta veza s Njime, kao novoj političkoj sili na vlasti, donijeti korist. Bez sumnje je očekivao da će se nakon revolucije kretati među vladajućom elitom. Međutim, do vremena kada ga je Juda izdao, Isus je dao do znanja kako planira umrijeti, a ne započeti pobunu protiv Rima. Tako je Juda moguće pretpostavio – baš kao i farizeji – da Isus ne može biti Mesija kojega je očekivao, jer neće zbaciti Rimljane s vlasti.
Postoji nekoliko starozavjetnih stihova koji ukazuju na izdaju, a neki su specifičniji od drugih. Evo dva takva stiha:
„Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže“ (Psalam 41:10, vidi ispunjenje u Mateju 26:14, 48-49). Također, “Rekoh im tad: 'Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.' Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: 'Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!' Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu.“ (Zaharija 11:12-13; vidi Mateja 27:3-5 za ispunjenje Zaharijina proroštva). Ova starozavjetna proroštva pokazuju da je Bog znao da će Juda izdati Isusa i da je On to u svojoj suverenosti unaprijed isplanirao kao sredstvo putem kojega će Isusa ubiti.
Međutim, ako je Judina izdaja bila poznata Bogu, je li Juda imao ikakva izbora, te je li odgovoran za njegov dio u izdaji? Mnogima je teško pomiriti ideju o „slobodnoj volji“ (kako je većina ljudi razumije) s Božjim predznanjem budućih događaja, a to je uvelike zbog našeg ograničenog iskustva što kroz vrijeme prolazimo linearno. Ako bismo mogli vidjeti da Bog postoji izvan vremena, jer je On sve stvorio prije nego što je „vrijeme“ počelo, onda bismo razumjeli da Bog svaki trenutak vidi kao sadašnjost. Mi vrijeme doživljavamo na linearan način – vidimo vrijeme kao ravnu crtu, te postupno prelazimo iz jedne točke u drugu, sjećajući se prošlosti kroz koju smo trebali proći, ali nismo u stanju vidjeti budućnost kojoj se približavamo. Međutim, Bog je vječni Stvoritelj vremena, tako da On nije „u vremenu“ ili na vremenskoj crti, nego izvan nje. Možda bi vam pomoglo da vrijeme (u njegovu odnosu prema Bogu) zamislite kao krug u čijem se središtu nalazi Bog, i koji je stoga jednako blizu svim vremenskim točkama.
U svakom slučaju, Juda je imao potpunu slobodu u donošenju svoje odluke – barem do trenutka kada je „Sotona ušao u njega“ (Ivan 13:27) — i Božje predznanje (Ivan 13:10, 18, 21) ni na koji način nije istisnulo Judinu sposobnost da donese bilo koju odluku. Umjesto toga, ono što je Juda u konačnici izabrao, Bog je to vidio kao da gleda u sadašnjosti, a Isus je objasnio kako je Juda odgovoran za njegovu odluku i da će morati za nju dati račun. „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati; jedan koji jede sa mnom” (Marko 14:18). Zapazite da Isus opisuje Judino sudjelovanje kao izdaju. A što se tiče odgovornosti za tu izdaju, Isus je rekao: „Jao onomu čovjeku koji izdaje Sina Čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije ni rodio“ (Marko 14:21). Sotona je, također, imao svoje prste u tome, kao što vidimo u Ivanu 13:26-27, a i on će biti odgovoran za svoja djela. Bog je u svojoj mudrosti bio sposoban, kao uvijek, manipulirati čak i Sotoninom pobunom u korist čovječanstva. Sotona je pomogao da se Isusa pošalje na križ, a na križu su grijeh i smrt bili poraženi, tako da je Bog providio spasenje svima onima koji prihvate Isusa Krista kao Spasitelja.
English
Zašto je Juda izdao Isusa?
