Pitanje
Je li nauk o Kristovoj božanskoj prirodi u skladu s Biblijom?
Odgovor
Osim što je svoju božansku narav potvrdio sam Isus, priznali su je i njegovi učenici. Tvrdili su da je Isus imao pravo opraštati grijehe – nešto što je samo Bog mogao činiti, jer grijehom vrijeđamo upravo Boga (Djela 5,31; Kološanima 3,13; Psalam 130,4; Jeremija 31,34). U uskoj je vezi s ovom tvrdnjom i tvrdnja da će Isus »suditi živima i mrtvima« (2. Timotejeva 4,1). Toma je uzviknuo Isusu: »Gospodine moj i Bože moj« (Ivan 20,28). Pavao naziva Isusa »velikim Bogom i Spasiteljem« (Titu 2,13) čime upućuje na to da je Isus, prije utjelovljenja, postojao u »liku Božjem« (Filipljanima 2,5-8). Pisac Hebrejima o Isusu kaže: »Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno« (Hebrejima 1,8). Ivan tvrdi da »u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i riječ (Isus) bijaše Bog« (Ivan 1,1). Postoji mnogo drugih primjera iz Pisma koji uče o Kristovoj božanskoj prirodi (vidi Otkrivenje 1,17; 2,8; 22,13; 1. Korinćanima 10,4; 1. Petrova 2,6-8; Psalam 18,2; 95,1; 1. Petrova 5,4; Hebrejima 13,20), no čak je samo jedan dovoljan da pokaže da su Isusa učenici smatrali Bogom.
Isusa su također nazivali imenima jedinstvenima za Jahvu (formalno ime za Boga) u Starome zavjetu. Starozavjetni naziv »otkupitelj« (Psalam 130,7; Otkrivenje 1,7) koristi se za Isusa u Novome zavjetu (Titu 2,13; Otkrivenje 5,9). Isus se zove Emanuel (»Bog s nama« u Mateju 1). U Zahariji 12,10 Jahve kaže: »Gledat će na onoga koga su proboli.« Novi zavjet ovo primjenjuje na Isusovo raspeće (Ivan 19,37; Otkrivenje 1,7). Ako je Jahve onaj kojeg su proboli i gledali s prijezirom, te Isus onaj kojeg su proboli i gledali s prijezirom, onda je Isus Jahve. Pavao tumači Izaiju 45,22-23 primjenjujući ga na Isusa u Filipljanima 2,10-11. Nadalje, Isusovo ime koristi se uz Jahvino u molitvi: »Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista« (Galaćanima 1,3; Efežanima 1,2). Ako Krist nije božanske prirode, ovo je bogohuljenje. Isusovo ime javlja se uz Jahvino u Isusovoj zapovijedi učenicima da krste »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Matej 28,19, vidi i 2. Korinćanima 13,14). U Otkrivenju Ivan kaže da sve stvorenje slavi Krista (Janje) – time Isus nije dio stvorenja (5,13).
Djela koja samo Bog može učiniti pripisuju se Isusu. Isus nije samo ustao od mrtvih (Ivan 5,21; 11,38-44) i oprostio grijehe (Djela 5,31; 13,38); On je stvorio i održava svemir (Ivan 1,2, Kološanima 1,16-17)! Ova činjenica postaje još snažnija kada uzmemo u obzir da je Jahve rekao da je bio sam dok je stvarao (Izaija 44,24). Nadalje, Krist posjeduje atribute koje samo Bog može imati: vječnost (Ivan 8,58), sveprisutnost (Matej 18,20; 28,20), sveznanje (Matej 16,21), svemogućnost (Ivan 11,38. 44).
Jedno je tvrditi da je netko Bog i zavarati druge da povjeruju u to, a nešto je sasvim drugo to isto i dokazati. Ovo su samo neka od Isusovih čudâ: pretvaranje vode u vino (Ivan 2,7), hodanje po vodi (Matej 14,25), umnažanje fizičkih predmeta (Ivan 6,11), ozdravljanje slijepca (Ivan 9,7), ozdravljanje hromoga (Marko 2,3), ozdravljanje bolesnih (Matej 9,35: Marko 1,40-42), pa čak i uskrisivanje mrtvih (Ivan 11,43-44; Luka 7,11-15; Marko 5,35). Štoviše, sam Krist ustao je od mrtvih. Daleko od takozvanih smrti i ustajanja bogova iz poganske mitologije, ništa slično uskrsnuću ni jedna religija nije ozbiljno tvrdila – i ni jedna tvrdnja nema toliko pisanih potvrda. Prema doktoru Garyju Habermasu, postoji barem dvanaest povijesnih činjenica koje čak i nekršćanski kritičari i učenjaci priznaju:
1. Isus je umro tako što je razapet.
2. Sahranjen je.
3. Njegova smrt uzrokovala je očaj i gubitak nade među učenicima.
4. Isusova grobnica pronađena je (ili se tvrdi da je pronađena) prazna nekoliko dana kasnije.
5. Učenici su vjerovali da su doživjeli pojavu uskrsloga Krista.
6. Nakon ovoga učenici su se od onih koji su sumnjali pretvorili u hrabre vjernike.
7. Ovaj je priča središnja u propovijedanju rane Crkve.
8. Ova se priča propovijedala u Jeruzalemu.
9. Kao rezultat ovog propovijedanja nastala je i rasla Crkva.
10. Dan uskrsnuća, nedjelja, zamijenila je subotu kao primaran dan slavljenja.
11. Jakov, skeptik, također se obratio kada je povjerovao da je vidio uskrsloga Krista.
12. Pavao, neprijatelj kršćanstva, obratio se nakon iskustva u kojemu je povjerovao da mu se ukazao uskrsli Krist.
Čak i ako se netko protivi ovoj listi, samo je malo potrebno da se dokaže uskrsnuće i utvrdi evanđelje: Isusova smrt, sahrana, uskrsnuće i ukazivanje (1. Korinćanima 15,1-5). Možda bi neke teorije objasnile jednu ili dvije od navedenih činjenica, no samo ih uskrsnuće objašnjava i razjašnjava u cijelosti. Kritičari priznaju da su učenici tvrdili da su vidjeli uskrsloga Isusa. Ni laži ni halucinacije nisu mogle promijeniti ljude na način na koji je to uskrsnuće učinilo. Prije svega, što bi time dobili? Kršćanstvo tada nije bilo popularno i zasigurno ne bi novčano od njega profitirali. Nadalje, lašci su loši mučenici. Nema boljeg objašnjenja spremnosti učenika da umru užasnom smrću za vjeru do uskrsnuća. Da, mnogi ljudi umiru za laž za koju vjeruju da je istina, ali nitko ne umire za ono za što zna da je neistinito.
U zaključku: Krist je tvrdio da je Jahve, On je bio božanske prirode (ne samo »jedan od bogova« – nego istinski Bog), njegovi sljedbenici (Židovi kojima je idolopoklonstvo bilo sablazan) vjerovali su mu i tako su se prema njemu odnosili. Krist je dokazao svoje tvrdnje o božanskom podrijetlu čudima, uključujući uskrsnuće koje je promijenilo svijet. Ni jedna druga pretpostavka ne može objasniti ove činjenice.
English
Je li nauk o Kristovoj božanskoj prirodi u skladu s Biblijom?
