Pitanje
Može li Bog lagati?
Odgovor
Bog je svet (Izaija 6,3) i ta kvaliteta mu onemogućuje da laže. Božja svetost je Njegovo moralno i etičko savršenstvo, Njegov apsolutni integritet koji ga izdvaja od svih Njegovih stvorenja. Božja svetost je stoga povezana s Njegovom transcendencijom. Bog se ne prilagođava nijednom standardu čistoće; On je standard. Bog je apsolutno svet s beskonačnom čistoćom koja se ne može promijeniti. Zbog svoje svetosti, kada Bog govori, On neće i ne može lagati. On nikada ne vara; nikada ne iskrivljuje ili krivo predstavlja ono što govori ili čini. Laganje je protiv Njegove prirode.
Budući da Bog ne može lagati, Božja Riječ, Biblija, potpuno je pouzdana (1. Kraljevima 8,56; Psalam 119,160). „Svaka riječ Božja je čista“ (Izreke 30,5). Božji karakter i komunikacija koja proizlazi iz Njegovog karaktera čišći su od svega što ovaj svijet može proizvesti: „Riječi GOSPODINOVE su riječi čiste; kao srebro u zemljanoj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno“ (Psalam 12,6).
Osnova Božjeg obećanja Abrahamu u Postanku 12 bila je Božja vlastita nepromjenjiva priroda; to jest, Božja osobina istine čvrsta kao stijena čini sve što On kaže potpuno vjerodostojnim: „Budući da se nije imao nekim većim zakleti, zakleo se samim sobom, rekavši: 'Uistinu ću te blagoslivljajući blagosloviti i umnažajući ću te umnožiti' (Hebrejima 6,13-14). Tekst se nastavlja izjavom da je „nemoguće da bi Bog slagao“ (Hebrejima 6,18).
Kad bi Bog mogao lagati, ne bi bio transcendentan; zapravo, On bi bio poput nas – čovječanstvo ima reputaciju skrivanja, krivog predstavljanja i iskrivljavanja istine. No „Bog nije čovjek da bi slagao, ni sin ljudski da bi se pokajao. Je li on kazao, a da ne učini? ili, zar je rekao, a da to dobro ne izvede?“ (Brojevi 23,19).
Od samog početka Bog je nagrađivao vjeru u Njega (Postanak 15,6; Hebrejima 11,6). Vjera, ili pouzdanje, može biti nešto dobro samo ako je njen predmet vrijedan pouzdanja. Vjera u nepouzdanu osobu ili stvar je nedostatak. Kad bi Bog mogao lagati, tada bi Njegove riječi bile sumnjive i bio bi nedostojan našeg pouzdanja. No, takav kakav jest, On je posve pouzdan: „Istinitost i sud djela su ruku njegovih; pouzdane su sve zapovijedi njegove“ (Psalam 111,7).
Isus, koji je „u obličju Boga“ (Filipljanima 2,6), „pun je milosti i istine“ (Ivan 1,14). Sve što je Isus rekao i poučavao bila je apsolutna istina. Sve što je činio odražavalo je istinu. Ljudi poput Pilata uvijek će biti zbunjeni istinom (Ivan 18,38), ali Isus je došao „svjedočiti za istinu” (37. stih). Isus je, zapravo, sama Istina (Ivan 14,6). Isus ne može lagati jer Bog ne može lagati, a „svatko tko je od istine, sluša [Isusov] glas“ (Ivan 18,37).
Bog, koji ne može lagati, transcendentne je moralne čistoće. On želi moralnu čistoću i kod svoje djece. Bog ne može lagati, a Kristovi sljedbenici ne bi smjeli lagati: „Stoga, odloživši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim: jer udovi smo jedan drugome“ (Efežanima 4,25). „S kim Bog prebiva?“, pita psalmist. Dio odgovora glasi da Bog prebiva s „onim tko… u svome srcu govori istinu“ (Psalam 15,2). Ljubimo istinu kao Bog.
English
Može li Bog lagati?
