Pitanje
Što znači da je Riječ tijelom postala (Ivan 1,14)?
Odgovor
Pojam „riječ" koristi se na razne načine u Bibliji. U Novom zavjetu postoje dvije grčke riječi koje su prevedene „riječ": rhema i logos. Imaju nešto drugačija značenja. Rhema obično znači „izgovorena riječ". Na primjer, kad je u Luki 1,38 anđeo rekao Mariji da će biti majka Sina Božjega, Marija je odgovorila: „Evo sluškinje Gospodnje! Neka mi bude po riječi [rehemi] tvojoj."
Logos, međutim, ima šire, više filozofsko značenje. To je pojam koji se koristi u Ivanu 1. Obično podrazumijeva ukupnu poruku, a koristi se uglavnom u odnosu na Božju poruku čovječanstvu. Na primjer, Luka 4,32 kaže da kad je Isus poučavao narod, „bijahu zaneseni njegovim naukom jer mu riječ [logos] bijaše s vlašću." Ljudi su bili zaneseni ne samo određenim riječima koje je Isus koristio, već Njegovom ukupnom porukom.
„Riječ" (Logos) u Ivanu 1 odnosi se na Isusa. Isus je ukupna Poruka – sve što Bog želi komunicirati čovjeku. Prvo poglavlje Ivana daje nam uvid u odnos Otac/Sin prije nego što je Isus došao na Zemlju u ljudskom obliku. On je postojao s Ocem (stih 1), bio uključen u stvaranje svega (stih 3), i bio „svjetlo ljudima" (stih 4). Riječ (Isus) je potpuno utjelovljenje svega što je Bog (Kološanima 1,19; 2,9; Ivan 14,9). No Bog Otac je Duh. On je nevidljiv ljudskom oku. Poruka ljubavi i otkupljenja koju je Bog govorio po prorocima, stoljećima je bila nezapažena (Ezekiel 22,26; Matej 23,37). Ljudi su olako zanemarivali poruku nevidljivog Boga i nastavljali u svom grijehu i pobuni. Stoga je Poruka postala tijelo, preuzela ljudski oblik i došla među nas (Matej 1,23; Rimljanima 8,3; Filipljanima 2,5-11).
Grci su koristili riječ logos za nečiji „um", „razum" ili „mudrost". Ivan je koristio ovaj grčki pojam kako bi prenio činjenicu da je Isus, druga osoba Trojstva, Božji izraz samoga sebe svijetu. U Starom zavjetu Božja riječ je stvorila svemir (Psalam 33,6) i spašavala potrebite (Psalam 107,20). U 1. poglavlju svog evanđelja, Ivan poziva Židove i pogane da prime vječnoga Krista.
Isus je rekao prispodobu u Luki 20,9-16 da objasni zašto je Riječ trebala postati tijelo. „Neki čovjek posadi vinograd pa ga iznajmi vinogradarima i otputova na duže vrijeme. I u svoje vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadnu od roda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. I ponovno posla drugog slugu, no oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku. I posla opet, trećega, no ovi i toga izraniše i izbaciše.
Tada reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću svoga ljubljenoga sina. Možda će, kad njega vide, imati obzira.' No kad ga vinogradari ugledaše, umovahu među sobom govoreći: 'Ovo je baštinik! Hajde, ubijmo ga da baština bude naša!' Izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Što će dakle njima učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd dati drugima" (VB).
U ovoj prispodobi Isus je podsjetio židovske vođe da su odbacili proroke i sada odbacuju Sina. Logos, Riječ Božja, sada je ponuđena svima, a ne samo Židovima (Ivan 10,16; Galaćanima 2,28; Kološanima 3,11). Budući da je Riječ tijelom postala, imamo velikog svećenika koji je sposoban suosjećati s našim slabostima, onoga koji je kušan na svaki način, baš kao i mi – ali On nije sagriješio (Hebrejima 4,15).
English
Što znači da je Riječ tijelom postala (Ivan 1,14)?
