Pitanje
Što možemo naučiti iz Samuelova života?
Odgovor
Samuel, čije ime znači „čuo od Boga“, posvećen je Bogu od strane njegove majke Hane, kao dio zavjeta koji je dala prije njegova rođenja (1. Samuelova 1,11). Hana je bila nerotkinja i tako se gorljivo molila za dijete da je svećenik Eli mislio da je pijana (1. Samuelova 1). Bog je ispunio Hanin zahtjev, a vjerna svom obećanju, Hana je posvetila Samuela Gospodinu. Nakon što je Samuel odbijen od prsa, vjerojatno oko četvrte godine, doveden je u svetohranište da služi pod svećenikom Elijem (1. Samuelova 1,22-25). Čak i kao dijete, Samuel je dobio vlastitu tuniku, odjeću koja se obično čuvala za svećenika dok je služio pred Gospodinom u šatoru sastanka u Šilu, gdje se čuvao Kovčeg saveza (1. Samuelova 2,18; 3,3). Tradicionalno bi svećenički sinovi naslijedili očevu službu; međutim, Elijevi sinovi, Hofni i Pinhas, bili su zli, nemoralni i pokazali prezir prema Gospodinovom prinosu (1. Samuelova 2,17. 22). U međuvremenu, Samuel je nastavio rasti u stavu i naklonosti kod Gospodina i ljudi (1. Samuelova 2,26).
U vrijeme kada su proročanstva i vizije bili rijetki, Samuel je tijekom noći čuo ono za što je prvotno vjerovao da ga zove Eli. Iako je mladi Samuel služio u šatoru, još uvijek nije poznavao Gospodina, a riječ mu Gospodnja još nije bila objavljena (1. Samuelova 3,7). Prva tri puta kada je Gospodin pozvao Samuela, dječak je odgovorio Eliju. Eli je tada shvatio što se događa i uputio Samuela da se odazove Gospodinu ako ponovno pozove. Zatim, „dođe GOSPODIN te stade i zovne kao i ranije: 'Samuele, Samuele.' Tada Samuel odgovori: 'Govori; jer sluga tvoj sluša'“ (1. Samuelova 3,10). Bog mu je dao poruku osude koju je prenio Eliju. Sljedećeg je dana Samuel učinio svoj prvi skok vjere, rekavši Eliju sve, iako je poruka bila loša vijest za Elija i njegovu obitelj (1. Samuelova 3,11-18). Eli je odgovorio prihvaćanjem. Samuelova vjerodostojnost kao proroka proširila se diljem Izraela, a Bog je nastavio otkrivati svoju Riječ svom narodu preko Samuela (1. Samuelova 3,20-21).
Filistejci, vječiti neprijatelji Izraela, napali su Božji narod. Elijevi sinovi su poginuli u bitci, a Kovčeg saveza je otet i odnesen u Filisteju. Nakon što je čuo vijest o smrti svojih sinova, Eli je također umro. Nakon nekoliko mjeseci, Filistejci su vratili Kovčeg u Izrael, gdje je ostao u Kirjat-Jearimu više od dvadeset godina. Dok su Izraelci vapili Bogu za pomoć protiv filistejskih tlačitelja, Samuel im je rekao da se oslobode lažnih bogova koje su štovali. Uz Samuelovo vodstvo i Božju moć, Filistejci su bili svladani i među njima je nastupilo vrijeme mira (1. Samuelova 7,9-13). Samuel je bio priznat kao sudac svega Izraela.
Poput Elijevih sinova, Samuelova dva sina, Joel i Abija, sagriješili su pred Bogom tražeći nepoštenu dobit i izvrćući pravdu. Samuel je imenovao svoje sinove za suce, ali su izraelske starješine rekle Samuelu da žele da Samuel postavi kralja koji će vladati kao što su to činili drugi narodi, jer je prestar i njegovi sinovi ne hode njegovim putovima (1. Samuelova 8,1-5). Samuelova prva reakcija na njihov zahtjev bila je veliko negodovanje, stoga se pomolio Bogu u vezi s tim. Bog je rekao Samuelu da oni nisu odbacili njega, nego da su odbacili Boga kao svog kralja. Bog je Samuelu dopustio da ispuni njihov zahtjev, ali je upozorio narod što mogu očekivati od kralja (1. Samuelova 8,6-21).
Kad je došlo vrijeme, Samuel je pomazao Šaula, Benjaminovca, za prvog izraelskog kralja (1. Samuelova 10,1). Usprkos tome, Samuel je zamolio Boga za znak kako bi pokazao Izraelcima zloću izbora da zamijene svog pravog kralja – Boga – zemaljskim kraljem (1. Samuelova 12,16-18). Nakon nekog vremena, Samuel je saznao da je Bog odbacio Šaula da vodi Njegov narod zbog Šaulove neposlušnosti (1. Samuelova 13,11-13). Samuel je odmah upozorio Šaula da je Bog već tražio zamjenu za njega (1. Samuelova 13,14). Nakon što je Šaul nastavio biti neposlušan, Samuel ga je otpisao kao kralja (1. Samuelova 15,26). Samuel se vratio kući, nikad više nije bio uz kralja Šaula, ali je tugovao za njim (1. Samuelova 15,35). Bog je uputio Samuela da izabere drugog kralja iz Jišajeve obitelji (1. Samuelova 16,1), te je Samuel pomazao Jišajevog najmlađeg sina, Davida (1. Samuelova 16,13). Međutim, Samuel je umro prije nego što je David postao kralj i „okupiše se svi Izraelci i oplakaše ga“ (1. Samuelova 25,1).
Samuelov život bio je ključan u povijesti Izraela. Bio je prorok, pomazao je prva dva izraelska kralja i bio je posljednji u nizu izraelskih sudaca, kojeg mnogi smatraju najvećim sucem (Djela 13,20). Samuel se navodi uz Mojsija i Arona kao ljudi koji su zazvali Boga i bili uslišani (Psalam 99,6). Kasnije u povijesti Izraela, kada su Izraelci živjeli u neposlušnosti Bogu, Gospodin je objavio da ih ne mogu obraniti ni Mojsije ni Samuel, dvojica najvećih izraelskih zagovornika (Jeremija 15,1). Ovo je jasan pokazatelj snage Samuelovih molitvi – i dubine grijeha Izraela u Jeremijino vrijeme.
Mnogo toga se može naučiti iz Samuelova života. Konkretno, vidimo Božju vrhovnost u Izraelu, bez obzira koga su ljudi izabrali da vlada nad njima. Možemo dopustiti drugim stvarima ili ljudima da zauzmu prijestolje naših srca, ali Bog će uvijek ostati suveren i nikada neće prihvatiti uzurpatore svog autoriteta u životima onih koji mu se podlažu.
Možemo zamisliti koliko je zastrašujuće moralo biti za mladog Samuela da Eliju iskreno ispriča svoju prvu viziju. Međutim, čak i od mladosti, Samuelova apsolutna odanost bila je prvenstveno Bogu. Možda postoje trenuci kada se osjećamo zastrašeni od onih koji su na vlasti, ali kao što je Samuel dokazao više nego jednom, Bog je taj koji mora ostati naš prioritet. Svijet nas može gledati cinično kada ostanemo postojani u svojoj vjeri. Međutim, možemo biti uvjereni da će Bog opravdati one koji su ostali vjerni Njegovoj Riječi (Psalam 135,14).
Iako je Samuel bio duboko rezerviran oko toga da narod ima kralja, brzo se posavjetovao s Bogom o tome i povinovao se Njegovoj odluci (1. Samuelova 8,6-7). Mnogi od nas se mogu savjetovati s Bogom o važnim odlukama u našim životima, ali koliko nas je spremno prihvatiti Njegov savjet i pridržavati ga se, osobito kada se čini da je protiv naših vlastitih želja? Osobito vođe mogu iz Samuelova primjera učiti o snazi koju je crpio iz svog bliskog odnosa s Bogom, razvijenog zdravim molitvenim životom. Samuel je bio veliki čovjek molitve i njegov narod ga je zbog toga poštovao (1. Samuelova 12,19. 23). Iako je Samuel bio svjestan zla u Šaulovom životu, nikada se nije prestao moliti i tugovati za njim. Doista, Samuel je opisao da je grijeh ne moliti se za ljude pod njegovom skrbi. Možda prebrzo možemo smatrati brata otpalim kad ga vidimo da pada u grijeh. Svakako će se Božji planovi za svakog pojedinca ostvariti, ali to nas nikada ne bi trebalo spriječiti da se nastavimo moliti i brinuti za one koji su slabiji u svojoj vjeri (Rimljanima 15,1; 1. Solunjanima 5,14).
Glavna tema kroz Samuelov život je da samo Bog treba primiti slavu i čast. Nakon što je svoje sinove postavio za suce, Samuel je sigurno bio jako tužan kad je saznao da nisu sposobni voditi. Kad se posavjetovao s Bogom o zahtjevu naroda za kraljem, ništa nije rečeno u obranu njegovih sinova. Samuel je bio poslušan Božjim uputama da ljudima omogući ono što žele.
Ključni stih u Samuelovu životu povezuje njegove riječi upućene kralju Šaulu: „I reče Samuel: 'Jesu li GOSPODINU milije paljene i klane žrtve negoli pokoravanje GOSPODINOVU glasu? Gle, pokornost je bolja od žrtve i poslušnost od ovnujske pretiline'“ (1. Samuelova 15,22). Poslušnost Božjoj Riječi mora uvijek biti naš glavni prioritet.
English
Što možemo naučiti iz Samuelova života?
