Pitanje
Što je Sola Scriptura?
Odgovor
Riječi »Sola Scriptura« dolaze iz latinskoga jezika: »Sola« prenosi ideju »jedino«, »osnovno«, »temeljno« a riječ »Scriptura« znači »spisi« i odnosi se na Sveta pisma. Sola Scriptura znači da je Sveto pismo jedino autoritativno za vjeru i praksu kršćanina. Biblija je potpuna, autoritativna i istinita. »Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti...« (2. Timoteju 3,16).
Sola Scriptura bila je »borbeni uzvik« protestantske reformacije. Tijekom stoljećâ, Rimokatolička crkva je svojim predajama ustupila veći autoritet od Biblije. Zbog toga, mnoge stvari koje je činila bile su suprotne Bibliji. Neki primjeri toga su: molitve svecima i / ili Mariji, bezgrješno začeće, transupstancijacija, krštenje male djece, indulgencije i autoritet pape. Martin Luther, utemeljitelj luteranske crkve i otac protestantske reformacije, javno je ukorio Katoličku crkvu za svoja nebiblijska učenja. Katolička crkva zaprijetila je Martinu Lutheru izopćenjem (i smrću) ukoliko ne zaniječe. Martin Luther im je odgovorio: »Ukoliko me ne uvjerite svjedočanstvom Svetoga pisma, ili najjasnijim zaključivanjem, - ukoliko me ne uvjerite pomoću odlomaka koje sam citirao, tako da učine moju savjest sužnjem Božje riječi, ne mogu i neću zanijekati, jer kršćaninu nije dobro da ide protiv vlastite savjesti. Na tome stojim, ne mogu učiniti ništa drugo; neka mi Bog pomogne! Amen!«
Glavni katolički argument protiv Sola Scripture tvrdi kako Biblija izričito ne naučava Sola Scripturu. Katolici kažu: »Biblija nigdje ne kaže da je to JEDINI autoritativni vodič za vjeru i praksu«. Premda je to istina, ipak njihova tvrdnja ne uspijeva prepoznati jedno ključno pitanje. Mi znamo da je Biblija Božja riječ. Biblija za sebe kaže da je Bogom nadahnuta, nepogrešiva i autoritativna. Isto tako znamo da Bog ne mijenja mišljenje niti proturječi samom sebi. Dakle, premda Biblija sama nigdje izričito ne zagovara »Sola Scripturu«, svakako ne dopušta predaje koje protuslove njezinoj poruci. Sola Scriptura nije toliko argument protiv predaje, koliko je zapravo argument protiv nebiblijskih i/ili protubiblijskih nauka. Jedini način na koji sa sigurnošću možemo znati što Bog očekuje od nas jest da ostanemo vjerni onome što znamo da nam je On objavio - Bibliji. Možemo znati, bez ikakve sumnje, da je Sveto pismo istinito, autoritativno i pouzdano. Za Predaju se to ne može reći.
Božja riječ jedini je autoritet za kršćansku vjeru. Predaje su osnovane samo kada se temelje na Bibliji i ako se u cjelosti slažu s Biblijom. Predaje koje nisu u skladu sa Svetim pismom nisu od Boga te ne predstavljaju valjani aspekt kršćanskog vjerovanja. Sola Scriptura jedini je način na koji možemo izbjeći da subjektivnost i osobno mišljenje dobiju veći prioritet od biblijskog nauka. Suština Sola Scripture jest zasnivati svoj duhovni život isključivo na Bibliji, a odbaciti svaku predaju ili učenje koje se u cjelosti ne slaže s Biblijom. 2. Timoteju 2,15 kaže: »Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!«
Sola Scriptura ne dokida pojam crkvenih predaja. Štoviše, Sola Scriptura pruža čvrst temelj na kojemu možemo zasnivati crkvene predaje. Postoji mnogo toga što se čini, kako u katoličkim tako i u protestantskim crkvama, što je posljedica predaje, a ne izričitog učenja Svetoga pisma. Dobro je, pa čak i nužno, da crkva ima predaje. Predaje imaju važnu ulogu u pojašnjavaju nauka crkve i organizaciji kršćanskog djelovanja. U isto vrijeme, kako bi predaje bile valjane, ne smiju proturječiti Božjoj riječi. Trebaju se temeljiti na čvrstom temelju biblijskoga nauka. Problem s Rimokatoličkom crkvom (i mnogim drugim kršćanskim crkvama) u tome je što predaje temelji na predajama koje se temelje na predajama koje se temelje na predajama, s time da često početna predaja nije u potpunosti u skladu sa Svetim pismom. Upravo to je razlog zašto se kršćani uvijek moraju vraćati na Sola Scripturu, autoritativnoj Božjoj riječi, kao jedinom čvrstom temelju za vjeru i praksu.
S praktične strane, čest prigovor Sola Scripturi je činjenica da se kršćani oko kanona Biblije nisu jasno izjasnili barem 250 godina nakon nastanka crkve. Štoviše, Sveto pismo nije bilo dostupno širem krugu ljudi oko 1500 i više godina nakon nastanka crkve. Kako su onda rani kršćani trebali koristiti Sola Scripturu, kada nisu imali potpuno Pismo? Kako su onda kršćani koji su živjeli prije izuma tiskarskog stroja mogli zasnivati svoju vjeru i djelovanje isključivo na Svetom pismu ako nije postojao način da imaju potpun prijepis Biblije? Ovo pitanje nadalje komplicira jako visok stupanj nepismenosti tijekom povijesti. Kako pojam Sola Scripture odgovara na ta pitanja?
Problem s ovim arumentom leži u tome što tvrdi da autoritet Svetoga pisma ovisi o njegovoj dostupnosti. To nije slučaj. Autoritet Svetoga pisma je sveopći. Ono ima Božji autoritet zato što je ono Božja riječ. Činjenica da Sveto pismo nije bilo veoma dostupno, pa čak ni činjenica da ga ljudi nisu mogli čitati, ne mijenja to da je Sveto pismo Božja riječ. Štoviše, umjesto da ovo bude argument protiv Sola Scripture, zapravo je argument u prilog tome što je crkva trebala činiti za razliku od onoga što je činila. Rana crkva trebala je proizvodnju prijepisa Svetoga pisma učiniti velikim prioritetom. Premda nije bilo realistično da će svaki kršćanin imati potpun prijepis Biblije, bilo je moguće da svaka crkva ima dio, većinu ili cijelo Sveto pismo spremno za korištenje. Rani crkveni vođe trebali su proučavanje Svetoga pisma učiniti svojim najvećim prioritetom, kako bi ga mogli točno poučavati. Ako Sveto pismo i nije moglo biti dostupno širem krugu ljudi, barem su crkveni vođe trebali biti dobro poučeni u Božjoj riječi. Umjesto da grade predaju na predaji i prenose ih iz naraštaja u naraštaj, crkva je trebala prepisivati i poučavati Sveto pismo (2. Timoteju 4,2).
Ponovno želimo istaknuti kako problem ne predstavljaju predaje. Problem predstavljaju nebiblijske predaje. Dostupnost Svetoga pisma tijekom stoljećâ nije odlučujući čimbenik. Samo Pismo je odlučujući čimbenik. Sada nam je Sveto pismo dostupno. Kada proučavamo Božju riječ, jasno je da su mnoge crkvene predaje koje su se razvile tijekom stoljeća zapravo proturječne Božjoj riječi. Upravo tome služi Sola Scriptura. Predaje koje se ne temelje i ne slažu s Božjom riječi, moraju se odbaciti. Sola Scriptura usmjerava nas natrag na ono što nam je Bog objavio u svojoj Riječi. Sola Scriptura nas, u konačnici, vraća k Bogu koji uvijek govori istinu, nikada ne proturječi samom sebi i uvijek dokazuje da je pouzdan.
English
Što je Sola Scriptura?
