Pitanje
Zašto svoje molitve završavamo s 'Amen'?
Odgovor
Hebrejska riječ prevedena „amen" doslovno znači „istinski" ili „neka tako bude". „Amen" se također nalazi u grčkom Novom zavjetu i ima isto značenje. Gotovo polovina starozavjetnih upotreba „amena" nalazi se u Ponovljenom zakonu. U svim slučajevima ljudi odgovaraju na prokletstva koja je Bog izrekao na razne grijehe. Nakon svakog izricanja slijede riječi: „I neka sav puk odgovori i rekne: 'Amen' (Ponovljeni zakon 27,15-26). To ukazuje na to da su ljudi potvrđivali pravednu kaznu koju je izrekao njihov sveti Bog, odgovarajući: „Neka tako bude." Amen je potvrđivao uvjerenje slušatelja da su rečenice koje su čuli istinite, pravedne i pouzdane.
Sedam starozavjetnih referenci povezuju amen sa hvalom. Rečenica: „I sav puk neka rekne: 'Amen!' i neka slavi GOSPODA!", koja se nalazi u 1. Ljetopisima 16,36, predstavlja vezu između amena i hvale. U Nehemiji 5,13 i 8,6 izraelski narod potvrđuje Ezrino uzdizanje Boga štujući Gospodina i slušajući ga. Najviši izraz hvale Bogu je poslušnost, a kad kažemo „amen" Njegovim zapovijedima i izricanjima, naša hvala je slatka glazba za Njegove uši.
Svi autori Novog zavjeta koriste „amen" na kraju svojih poslanica. Apostol Ivan koristi ga na kraju svog Evanđelja, svoja tri pisma i knjige Otkrivenja, gdje se pojavljuje devet puta. Svaki puta je povezano sa hvaljenjem i slavljenjem Boga i pozivanjem na Njegov drugi dolazak i kraj doba. Pavao kaže „amen" na blagoslove koje izgovara na sve crkve u svojim pismima, kao i Petar, Ivan i Juda u svojim pismima. Implikacija je da govore: „Neka vam Gospodin uistinu udijeli ove blagoslove."
Kad kršćani na kraju molitve kažu „amen", mi slijedimo obrazac apostola, moleći Boga da „bude onako kako smo molili." Prisjećajući se veze između amena i hvale u poslušnosti, sve molitve treba moliti prema Božjoj volji. Tada kada kažemo „amen", možemo biti sigurni da će Bog odgovoriti „neka tako bude" i uslišiti naše molbe (Ivan 14,13; 1. Ivanova 5,14).
English
Zašto svoje molitve završavamo s 'Amen'?
