Pitanje
Je li Biblija kopirala neke svoje priče iz ostalih religijskih mitova i legendi?
Odgovor
Postoji mnogo priča u Bibliji koje dijele izvanredne sličnosti s pričama iz drugih religija, legendi i mitova. Za potrebe ovog članka, ispitat ćemo dva od više istaknutih primjera.
Prvo, uzmimo u obzir izvještaj o padu čovječanstva u grijeh iz Postanka 3. Postoji grčka legenda, ona o Pandorinoj kutiji, čiji se detalji toliko dramatično razlikuju od biblijskog izvještaja o padu da netko možda nikada ne bi uočio vezu. No, unatoč značajnim razlikama, oba izvještaja zapravo mogu potvrditi isti povijesni događaj. Obje priče govore o tome kako je prva žena oslobodila grijeh, bolest i patnju u svijet koji je do tog trenutka bio Rajski vrt. Obje priče završavaju s pojavom nade, nade u obećanog Otkupitelja u slučaju Postanka, te „nade“ kao nečim što je pušteno iz kutije na samom kraju Pandorine legende.
Poput legendi o obilnim svjetskim poplavama, Pandorina kutija pokazuje kako Biblija ponekad može povući paralelu s poganskim mitovima jednostavno zato što svi oni govore o povijesnoj istinitoj jezgri koja se godinama očitovala u drevnoj povijesti (kao u slučaju Biblije) i pjesničkoj alegoriji (kao u slučaju Pandore, čiju su priču Grci ispričali na mnogo različitih načina, ali čija je osnovna istina ostala sasvim nepromjenjiva). Sličnosti ne ukazuju na kopiranje jednog izvještaja od drugog, već na činjenicu da se obje priče temelje na istom povijesnom događaju.
Konačno, postoje slučajevi posuđivanja, ali u tim slučajevima izvor je Biblija, a ne poganski mitovi (unatoč suprotnim pseudo-akademskim tvrdnjama). Razmotrite slučaj rođenja Saragona. Legenda kaže da je Saragona njegova majka stavila u košaru od rogoza i pustila niz rijeku. Spasio ga je Akki, koji ga je potom usvojio kao vlastitog sina. Zvuči uvelike kao priča o Mojsiju iz Izlaska 2, zar ne? A Saragon je živio oko 800 godina prije nego što se Mojsije rodio. Stoga je priča o djetetu Mojsiju koje je pušteno niz rijeku samo kako bi ga spasili i usvojili, morala biti posuđena od Saragona, zar ne?
To na prvi pogled zvuči razumljivo, ali ono što se zna o Saragonu gotovo u cijelosti dolazi iz legendi koje su napisane mnogo stotina godina nakon njegove smrti. Postoji svega nekoliko suvremenih zapisa o Saragonovom životu. Legenda o Saragonovom djetinjstvu, kako je stavljen u košaru i pušten niz rijeku, dolazi od dvije ploče napisane na klinastom pismu iz 7. stoljeća prije Krista (iz knjižnice asirskog kralja Asurbanipal, koji je vladao od 668. do 627. g. prije Krista), i to stotinama godina nakon knjige Izlaska. Ako netko želi tvrditi da se radi o posuđivanju, to mora biti obrnuto: Saragonova legenda posuđena je iz izvještaja o Mojsiju iz Izlaska.
Biblija je jasna što se tiče svog autorstva. Iako je mnogo različitih ljudi stavilo pero na papir, stvarni autor je Sveti Duh Božji. Druga Timoteju 3,16-17 nam govori da je Pismo nadahnuto od Boga. Što znači da je Biblija nadahnuta? To znači da je doslovno „od Boga udahnuta“. On ju je napisao, On ju je stoljećima sačuvao, On živi na samim njezinim stranicama i kroz nju se Njegova moć manifestira u našim životima. English
Je li Biblija kopirala neke svoje priče iz ostalih religijskih mitova i legendi?
