Pitanje
Je li nauk o očuvanju biblijski?
Odgovor
Nauk o očuvanju u odnosu na Bibliju znači da je Gospodin održao svoju Riječ netaknutu u njenom prvobitnom značenju. Očuvanje jednostavno znači da možemo vjerovati Bibliji jer je Bog suvereno nadzirao proces njezinog prijenosa tijekom stoljeća.
Također moramo biti svjesni da ne posjedujemo izvorne spise, odnosno autografe. Ono što imamo su na tisuće kopiranih rukopisa. Ti rukopisi sadrže razlike, ali one su veoma male i beznačajne, i ni na koji način ne utječu na osnovna učenja ili značenje Božje Riječi. Razlike su uglavnom manje promjene u pravopisu. Naravno, različit pravopis ne utječe na točnost Biblije, niti to znači da Bog nije očuvao svoju Riječ. U onim slučajevima gdje se jedan rukopis znatno razlikuje od drugoga, temeljitim ispitivanjem i usporedbom svih rukopisa možemo odrediti što je bio izvorni tekst.
Drevni pisari, čiji je posao bio da naprave točne kopije Biblije, bili su veoma pedantni. Jedan od primjera temeljite preciznosti bila je praksa brojanja svih slova u određenoj knjizi i bilježenja srednjeg slova knjige. Tada bi brojali sva slova u kopiji koju su napravili te pronašli srednje slovo kako bi bili sigurni da odgovara izvorniku. Takve dugotrajne i neumorne metode koristili su kako bi osigurali točnost.
Nadalje, Biblija potvrđuje da je Božji plan očuvati Njegovu Riječ. U Mateju 5,18, Isus je rekao: „Jer, zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ni jedna jota i ni jedan potezić iz Zakona neće proći dok se sve ne zbude“ (VB). Isus je mogao dati to obećanje samo ako je bio siguran da će Bog sačuvati svoju Riječ. Isus je također rekao: „Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći“ (Matej 24,35; Marko 13,31; Luka 21,33). Božja Riječ će ostati i ispuniti ono što je Bog isplanirao.
Snagom Duha Svetoga, prorok Izaija je izjavio da će Božja Riječ ostati zauvijek. „Usahne trava, uvene cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka“ (Izaija 40,8 VB). To je u Novom zavjetu potvrdio Petar kada je citirao Izaiju i o Bibliji rekao da „ta riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno“ (1. Petrova 1,24-25 VB). Ni Izaija, niti Petar nisu mogli dati takve izjave bez razumijevanja Božjeg očuvanja Biblije.
Kada Biblija govori da Božja Riječ ostaje zauvijek, to ne može značiti da je skrivena u nekom trezoru na nebu. Božja Riječ je posebno dana za čovječanstvo, i ne bi ispunjavala svoju svrhu kada nam ne bi bila dostupna. „Jer sve što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu“ (Rimljanima 15,4 VB). Također, osoba ne može biti spašena bez evanđeoske poruke, koja je zabilježena u Božjoj Riječi (1. Korinćanima 15,3-4). Stoga, da bi se evanđelje naviještalo „do nakraj zemlje“ (Djela 13,47), Riječ se mora zaštititi. Ako Biblija nije bila nadnaravno očuvana, ni na koji način se ne bi osigurala konzistentnost njezine poruke.
English
Je li nauk o očuvanju biblijski?
