Pitanje
Što je biblijska hermeneutika?
Odgovor
Biblijska hermeneutika je proučavanje načela i metoda tumačenja teksta Biblije. Druga Timoteju 2,15 zapovijeda vjernicima da se uključe u hermeneutiku: „Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine." Svrha biblijske hermeneutike je da nam pomogne saznati kako pravilno tumačiti, razumjeti i primjenjivati Bibliju.
Najvažniji zakon biblijske hermeneutike jest da Bibliju treba tumačiti doslovno. Trebamo shvatiti Bibliju u njezinom uobičajenom ili jednostavnom značenju, osim ako je odlomak očigledno namijenjen da bude simboličan ili ako se koristi figurativni govor. Biblija kaže ono što znači i znači ono što kaže. Primjerice, kad Isus govori da je nahranio „pet tisuća" u Marku 8,19, zakon hermeneutike kaže da bismo trebali razumjeti pet tisuća doslovno – mnoštvo gladnih ljudi od pet tisuća nahranio je Spasitelj koji čini čuda pravim kruhom i ribom. Svaki pokušaj „produhovljavanja" broja ili poricanja doslovnog čuda znači činiti nepravdu tekstu i ignorirati svrhu jezika, odnosno komunikaciju. Neki tumači čine pogrešku pokušavajući čitati između redaka Svetog pisma kako bi došli do ezoteričnih značenja koja zapravo nisu u tekstu, kao da svaki odlomak ima skrivenu duhovnu istinu koju bismo trebali nastojati dešifrirati. Biblijska hermeneutika nas drži vjernima svrhovitom značenju Svetoga pisma i daleko od alegoriziranja biblijskih stihova koje treba shvatiti doslovno.
Drugi bitan zakon biblijske hermeneutike jest da se odlomci moraju tumačiti povijesno, gramatički i kontekstualno. Tumačenje odlomka povijesno znači da moramo nastojati razumjeti kulturu, pozadinu i situaciju koja je potaknula tekst. Na primjer, da bismo u potpunosti razumjeli Jonin bijeg u Joni 1,1–3, trebali bismo istražiti povijest Asiraca u odnosu na Izrael. Tumačenje odlomka gramatički zahtijeva da se slijede pravila gramatike i prepoznaju nijanse hebrejskog i grčkog. Primjerice, kada Pavao piše o „velikom Bogu i Spasitelju našega Isusa Krista" u Titu 2,13, gramatička pravila tvrde da su Bog i Spasitelj paralelni pojmovi i da oboje idu u prilog Isusu Kristu – drugim riječima, Pavao jasno naziva Isusa „našim velikim Bogom". Tumačenje odlomka kontekstualno uključuje razmatranje konteksta stiha ili odlomka kada se pokušava odrediti značenje. Kontekst uključuje stihove koji neposredno prethode i slijede, poglavlje, knjigu i, u najširem smislu, čitavu Bibliju. Primjerice, mnoge zagonetne izjave u Propovjedniku postaju jasnije kada se sagledaju u kontekstu – knjiga Propovjednika napisana je sa zemaljske perspektive „pod suncem" (Propovjednik 1,3). Ustvari, fraza „pod suncem" ponavlja se tridesetak puta u knjizi uspostavljajući kontekst za sve što je „taština" na ovom svijetu.
Treći zakon biblijske hermeneutike jest da je Pismo uvijek najbolji tumač Pisma. Iz tog razloga uvijek uspoređujemo Pismo s Pismom kada nastojimo odrediti značenje odlomka. Na primjer, Izaijina osuda Judine želje da traži pomoć od Egipta i njihovo oslanjanje na jako konjaništvo (Izaija 31,1) bila je djelomice potaknuta Božjom izričitom zapovijedi da Njegov narod ne ide u Egipat tražeći konje (Ponovljeni zakon 17,16).
Neki ljudi izbjegavaju proučavanje biblijske hermeneutike jer pogrešno vjeruju da će ograničiti njihovu sposobnost da nauče nove istine iz Božje Riječi ili uguše prosvjetljenje Svetoga pisma od Duha Svetoga. Ali njihovi strahovi su neutemeljeni. Biblijska hermeneutika bavi se pronalaženjem ispravnog tumačenja nadahnutog teksta. Svrha biblijske hermeneutike je da nas zaštiti od zlouporabe Svetog pisma ili dopuštanja pristranosti da zasjenimo naše razumijevanje istine. Božja Riječ je istina (Ivan 17,17). Želimo vidjeti istinu, znati istinu i živjeti istinu najbolje što možemo, i zato je biblijska hermeneutika od vitalnog značaja.
English
Što je biblijska hermeneutika?
