Pitanje
Što je biblijsko upravljanje?
Odgovor
Da bismo otkrili što Biblija kaže o upravljanju, započinjemo s prvim stihom: „U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Postanak 1,1). Kao Stvoritelj, Bog ima apsolutna prava vlasništva nad svime, a propustiti ovdje početak jest poput propuštanja zakopčavanja gornjeg gumba na našoj košulji ili bluzi – više se ništa dalje neće slagati. Ništa drugo u Bibliji, uključujući doktrinu upravljanja, neće imati nikakvog smisla niti će imati istinsku važnost ako propustimo činjenicu da je Bog Stvoritelj i ima sva prava vlasništva. Nauk upravljanja razumijeva se zahvaljujući našoj sposobnosti da ovo potpuno shvatimo i utisnemo u svoje srce.
Biblijski nauk upravljanja definira čovjekov odnos prema Bogu. Identificira Boga kao vlasnika, a čovjeka kao upravitelja. Bog čini čovjeka svojim suradnikom u upravljanju svim aspektima našeg života. Apostol Pavao najbolje objašnjava to govoreći: „Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina" (1. Korinćanima 3,9). Polazeći od ovog koncepta, u mogućnosti smo da precizno sagledamo i ispravno vrednujemo ne samo ono što posjedujemo, već što je još važnije, i sam ljudski život. U biti, upraviteljstvo definira našu svrhu u ovom svijetu kakvu nam je dodijelio sam Bog. To je naša božanska prilika da se pridružimo Bogu u Njegovom svijetu i vječnom otkupiteljskom pokretu (Matej 28,19-20). Upravljanje ne znači da nam Bog nešto oduzima; to je Njegova metoda dodjeljivanja najbogatijih darova svom narodu.
U Novom zavjetu dvije grčke riječi utjelovljuju značenje riječi „upravljanje". Prva riječ je epitropos koja znači „upravitelj, nadzornik ili upravnik". Sa stajališta vlasti znači „vladar ili prokurator". Ponekad se koristi u Novom zavjetu kao „skrbnik", primjerice u Galaćanima 4,1-2: „A velim: dokle god je baštinik malodoban, ništa se ne razlikuje od roba, premda je gospodar svega, nego je pod skrbnicima i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac." Druga riječ je oikonomos. Također znači „upravnik, upravitelj ili administrator" i češće se javlja u Novom zavjetu. Ovisno o kontekstu, često se prevodi kao „rasporedba, upravljanje, rukovođenje, uređenje, administracija, određivanje, plan ili obuka". Uglavnom se odnosi na zakon ili upravljanje kućanstvom ili kućanskim poslovima.
Primjetno je da u Pavlovim spisima riječ oikonomos dobiva svoj najveći značaj u tome što Pavao svoju odgovornost za propovijedanje evanđelja vidi kao božansko povjerenje (1. Korinćanima 9,17). Pavao svoj poziv od Boga naziva rasporedbom (upravljanjem) Božje milosti za službu božanskog otajstva otkrivenog u Kristu (Efežanima 3,2). U tom kontekstu Pavao prikazuje Boga kao gospodara velikog kućanstva, mudro upravljajući njime preko Pavla kao poslušnog sluge Gospodina Isusa Krista.
Također je značajno u onome što Pavao govori da nakon što smo pozvani i smješteni u tijelo Isusa Krista, upraviteljstvo koje se traži od nas nije rezultat naših vlastitih moći ili sposobnosti. Snaga, nadahnuće i rast u upravljanju našim životima moraju poticati od Boga po Duhu Svetom u nama; u protivnom, naš je trud uzaludan, a rast u upravljanju samopravedan, ljudski rast. U skladu s tim, uvijek se trebamo sjećati jedinog izvora svoje snage u ugađanju Bogu: „Sve mogu u onomu koji mi snagu daje — Kristu" (Filipljanima 4,13). Pavao je također rekao: „No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; naprotiv, potrudih se više od njih sviju — ali ne ja, nego milost Božja sa mnom" (1. Korinćanima 15,10).
Mnogo češće kada pomislimo na dobro upravljanje, mislimo na to kako upravljamo svojim financijama i našu vjernost u plaćanju Božje desetine i prinosa. No kao što počinjemo uviđati, to je puno više od toga. Ustvari, to je više od samog upravljanja našim vremenom, našim dobrima, okolišem ili našim zdravljem. Upravljanje je naš poslušni svjedok Božjeg suvereniteta. To je ono što motivira Kristovog sljedbenika da se pokrene na djelovanje, čineći djela koja odražavaju njegovu vjeru u Isusa. Pavlovo upravljanje uključivalo je navještavanje onoga što mu je povjereno – istinu evanđelja.
Upravljanje definira našu praktičnu poslušnost u administraciji svega što je pod našom kontrolom, svega što nam je povjereno. To je posvećenje samoga sebe i vlasništva Božjem služenju. Upravljanje u praksi priznaje da nemamo pravo na kontrolu nad sobom ili nad onim što posjedujemo – Bog ima tu kontrolu. Znači da smo kao upravitelji Božji upravitelji onoga što pripada Bogu i da smo pod Njegovim stalnim autoritetom dok upravljamo Njegovim poslovima. Vjerno upravljanje znači da u potpunosti priznajemo da nismo svoji, već pripadamo Kristu, Gospodinu, koji je sebe dao za nas.
Krajnje pitanje glasi: Jesam li ja gospodar svog života ili je Krist Gospodar moga života? U biti, upraviteljstvo izražava našu potpunu poslušnost Bogu i našem Gospodinu i Spasitelju, Isusu Kristu.
English
Što je biblijsko upravljanje?
