Pitanje
Što je bogohuljenje? Što znači bogohuliti?
Odgovor
Bogohuliti znači s prezirom govoriti o Bogu ili biti prkosno nepristojan. Bogohuljenje je usmeni ili pisani prigovor Božjem imenu, liku, djelu ili svojstvima.
Bogohuljenje je bilo ozbiljan zločin u zakonu kojeg je Bog dao Mojsiju. Izraelci su trebali štovati i pokoravati se Bogu. U Levitskom zakoniku 24,10-16 čovjek je pohulio na Božje ime. Hebrejima to ime nije bilo samo prikladna oznaka. Bio je to simboličan prikaz karaktera osobe. Čovjek iz Levitskog zakonika koji je pohulio na Božje ime kamenovan je do smrti.
Izaija 36 iznosi priču o Sanheribu, asirskom kralju, i njegovom pokušaju demoralizacije Jeruzalema prije nego što ga je napao. Nakon što je ukazao na brojne pobjede Asirije, izjavljuje: „Koji su među svim bogovima ovih zemalja tȋ koji su izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi GOSPOD izbavio Jeruzalem iz moje ruke?“ (Izaija 36,20). Sanherib je počinio bogohulu pretpostavljajući da je izraelski Bog jednak lažnim bogovima okolnih naroda. Judejski kralj Ezekija ukazuje na to bogohuljenje u svojoj molitvi Bogu, kojom traži da ih Bog izbavi u svrhu obrane vlastite časti (Izaija 37,4. 17). I upravo je to Bog učinio. Izaija 37,36-37 objašnjava: „Tada izađe anđeo GOSPODNJI i pobi u asirskome taboru stotinu i osamdeset i pet tisuća ljudi. I kad ujutro podraniše, gle — trupla: svi oni bijahu mrtvi. Potom se Sanherib, kralj asirski, podiže i ode, pa se vrati i ostade u Ninivi.“ Kasnije je Sanherib ubijen u hramu svog boga Nisroka (Izaija 37,38).
Božji sljedbenici također su odgovorni da svojim ponašanjem ne potiču druge da hule na Boga. U Rimljanima 2,17-24, Pavao kori one koji tvrde da su spašeni kroz zakon, a ipak žive u grijehu. Koristeći Izaiju 52,5, Pavao im kaže: „Ta zbog vas se, kao što je pisano, ime Božje huli među narodima“ (stih 24). U 1. Timoteju 1,20 Pavao objašnjava da je prepustio dva lažna učitelja Sotoni „da se nauče ne huliti“; prema tome, objavljivanje lažne doktrine i odvlačenje Božjeg naroda na krivi put također je oblik bogohuljenja.
Isus je govorio o posebnoj vrsti bogohuljenja – huli na Duha Svetoga – koju su počinjali vjerski vođe njegova doba. Situacija je bila da su farizeji bili očevici Isusovih čudesa, ali djelo Duha Svetoga pripisivali su prisutnosti demona (Marko 3,22-30). Njihovo prikazivanje onog što je sveto demonskim bilo je namjerno, uvredljivo odbacivanje Boga i bilo je neoprostivo.
Najznačajnija optužba za bogohuljenje bila je ona koja se pokazala potpuno lažnom. Zbog zločina bogohuljenja svećenici i farizeji osudili su Isusa (Matej 26,65). Shvaćali su da Isus tvrdi da je Bog. To bi doista bio prijekor za Božji karakter – da to nije istina. Da je Isus bio samo čovjek koji tvrdi da je Bog, bio bi bogohulnik. Međutim, kao Druga osoba Trojstva, Isus se mogao istinito praviti božanstvom (Filipljanima 2,6).
Činjenica je da svaki put kad učinimo ili kažemo nešto što drugima daje lažni prikaz Božje slave, svetosti, autoriteta i karaktera, bogohulimo. Svaki put kad pogrešno prikažemo svoj položaj kao Božje djece, štetimo Njegovom ugledu. Srećom, Isus oprašta čak i grijeh bogohuljenja. Petar je napao Isusovu svrhu (Matej 16,22), Pavao je pokušao natjerati druge da hule (Djela 26,9-18), a Isusova vlastita braća mislila su da je lud (Marko 3,21). Svi su se pokajali i svima je bilo oprošteno.
English
Što je bogohuljenje? Što znači bogohuliti?
