Pitanje
Zašto je nevjera u braku tako destruktivna?
Odgovor
Bračna nevjera ili preljub događa se kada partner u braku izađe izvan braka i stupi u seksualni odnos s nekim drugim. Većina razumije da bračna nevjera nije dobra; mnoga istraživanja otkrivaju da gotovo 90 posto Amerikanaca, kršćana ili ne, vjeruje da je nevjera u braku pogrešna. Međutim, statistički gledano, između 30 i 50 posto Amerikanaca varat će svoje supružnike. Brojni su razlozi zašto se ljudi upuštaju u preljub, ali većina slučajeva događa se zbog potrebe da budu emocionalno povezani. Ljudska bića imaju duboku potrebu da ih se želi, treba i razumije. Idealno je da se ta potreba zadovolji u bračnom odnosu. Ako u braku nije zadovoljena potreba, supružnik se može emocionalno (i fizički) povezati negdje drugdje, što rezultira nevjerom u braku.
Bračna nevjera ne dovodi do sreće. Bog je stvorio seks za uživanje unutar predanog bračnog odnosa; ukloniti seks iz tog konteksta znači izopačiti njegovu upotrebu i ozbiljno ograničiti njegovo uživanje. Seksualni kontakt uključuje razinu intimnosti koja nije moguća u bilo kojem drugom ljudskom odnosu. Kad je Bog spojio Adama i Evu u braku, uspostavio je odnos „jednog tijela“. Postanak 2,24 nam kaže da muškarac treba napustiti svoju obitelj, pridružiti se svojoj ženi i s njom postati „jedno tijelo“. Ta se ideja prenosi i kroz Novi zavjet; vidimo to u Isusovim riječima u Mateju 19,5 i Marku 10,7. Pavao razrađuje ideju o „jednom tijelu“ u 1. Korinćanima 6,12-20. Kaže da kada muškarac ima spolni odnos s prostitutkom, oni postaju „jedno tijelo“ (stih 16). Jasno je da postoji nešto posebno u seksualnom odnosu; to nije samo biološka funkcija.
Bračna nevjera vrlo je destruktivna za brak jer dvoje ljudi koji postaju „jedno tijelo“ uključuje više od puke tjelesne intimnosti. Tijekom seksa postoji dijeljenje osjećaja kao i tijela. Starozavjetni eufemizam za seksualne odnose povezan je s međusobnim „poznavanjem“ – značajna riječ. Tijekom seksa, najintimnijeg ljudskog susreta, može se reći da osoba istinski „poznaje“ drugu. Razina povjerenja potrebna za ovaj čin čini čovjeka izuzetno ranjivim, i to je jedan od razloga zašto bi se seks trebao ograničiti na bračni odnos. Brak omogućuje ranjivost bez straha; svaki supružnik zaštićen je predanošću drugoga i stabilnošću svojstvenim u zavjetnom odnosu. Prekršiti to povjerenje nevjerom pogubno je za pojedinca i za brak. To je izdaja povjerenja, kršenje zavjeta, rušenje sigurnosti i prekid sjedinjenja.
Bračna nevjera nije automatski alarm smrti za brak. Izvješća kažu da 60 do 75 posto parova koji su doživjeli izdaju ostaje zajedno. Međutim, to ne znači da su ti odnosi izliječeni ili da su povjerenje i predanost vraćeni. U mnogim slučajevima par ostaje zajedno nakon bračne nevjere ne zato što su sretni zajedno, već zato što se boje alternative. Međutim, postoje i drugi parovi koji se obvezuju da će dati sve od sebe u rješavanju problema, prepoznavanju slabosti i ispravljanju pogrešaka. Takvi parovi imaju izvrsne šanse ne samo da ostanu zajedno, već i da kroz proces izađu s jakim, sretnim i ispunjenim brakom.
Važno je zapamtiti da se bračnoj nevjeri, kao i svim grijesima, može oprostiti. Preljubnik ili preljubnica nije izvan dosega Božje milosti (Izaija 59,1). Kao što se grešnik pokaje i Bog oprašta, izdani partner također je dužan oprostiti. Isus je rekao da, ako ne oprostimo grijehe drugima, neće nam se oprostiti ni naši vlastiti grijesi (Matej 6,15). „Oprostiti i zaboraviti“ nije instinktivno i nije lako. Put do obnove bit će dug i bolan. Ali Božja milost je uvijek dovoljna.
English
Zašto je nevjera u braku tako destruktivna?
